Staza Pet Kula (Cinque Torri)
Alta via 1 staza, koja prolazi preko visoravni Fanes-Sennes-Braies, spušta se sa Monte Lagazoui i nastavlja dalje preko prijevoja Passo Falzarego do Cinque Torri (pet kula) te dalje prema jugu.
Nama je za ovaj planinski izlet početna točka bila kod Restorana Bai di Donnes (1899 m/nv), s koje smo se sedežnicom uspeli do Rifugio Scoiattoli na 2255 m/nv, da bi obišli ovu zanimljivu i vrlo popularnu planinsku skupinu Cinque Torri - Averau - Nuvolau.
Cinque Torri je skupina od pet dolomitskih kamenih gromada, vrlo zanimljiva oblika, smještenih sjeverozapadno od San Vito di Cadore i jugozapadno od Cortine d'Ampezzo, od kojih je najviši Torre Grande (Velika Kula) 2361 m/nv, a sastavljen od tri atraktivna vrha za penjače: Cima Nord (Sjeverni Vrh), Cima Sud (Južni Vrh) i Cima Ovest (Zapadni Vrh). Zatim dalje slijedi Torre Seconda (Druga Kula), također nazvan Torre del Barancio ili Torre Romana, pa Terza Torre (Treća Kula) ili Torre Latina, pa Quarta Torre (Četvrta Kula) - formirana od dva bloka stijena različite visine, koji se nazivaju Torre Quarta Bassa (Donja Četvrta) i Torre Quarta Alta (Gornja Četvrta), te naposljetku Quinta Torre (Peta Kula) još nazvana Torre Inglese.
Ovo je područje bilo poprište sukoba između talijanskih i austrougarskih trupa tijekom Prvog svjetskog rata, te je ovdje izgrađen povijesni muzej na otvorenom.
Nastavili smo penjanje prema Rifugio Averau (2413 m/nv), ispod vrha Averau (2649 m/nv) koji je alpinistima vrlo privlačna točka, ali nama je uglavnom samo izazivao divljenje svojim zanimljivom pojavom. Nastavili smo uspon po rubu kamenih ploča koje tvore vrh Nuvolau, a na kojem je Rifugio Nuvolau na 2574 m/nv, koji je ujedno prvo utočište u cijeloj dolini Ampezzo, izgrađeno 1883. godine prilogom baruna Richarda von Meerheimba iz Dresdena, koji se u ovim dolinama izliječio od teške bolesti. Obnovljen je 1930. godine, s obzirom da je bio uništen tijekom borbi u Prvom svjetskom ratu.
Iako je ovo relativno nezahtijevna staza, ipak sam se pomalo pribojavala ove dionice od Averau do Nuvolau, jer se izdaleka činilo kao da je linija vrlo tanka i da ljudi, penjući se prema nebu, vrlo lako mogu survati se u ponor. Naravno, potrebno je i opreza i kondicije, ali mi je pričinjavalo izrazito zadovoljstvo što nisam odustala i što sam učinila i taj korak. Sa vrha je pogled sezao gotovo do svih poznatih dolomitskih skupina, a posebnu radost mi je pričinjavalo prepoznati ih: Lagazoui kao dio Fanesa te Tofane, Monte Cristallo, Sorapis, Antelao, Croda da Lago, Pelmo, Civetta, Pale di San Martino, kraljica Marmolada, Catinaccio, Sella, Cir, Puez...a u dolini na dlanu je Cortina d'Ampezzo, prijevoj Passo Giau koji dalje vodi do Alleghe ispod Civette... zaista kao da sa neba ili oblaka (nuvola=oblak, talijanski) promatrate svijet oko sebe.
Kako bih i ovdje zaustavila vrijeme, za sjećanje će poslužiti priložene fotografije:
