Na izvoru Drave - San Candido/Innichen
Više puta sam imala priliku proći pored ovog mjesta, ali nisam obraćala pažnju te me zapravo iznenadilo kad sam shvatila da je upravo ovdje izvor rijeke Drave, ovdje kod malog mjesta San Candido - Innichen, u dolini Puster u Južnom Tirolu, u blizini granice sa Austrijom. I upravo je to draž putovanja, kad se šire horizonti, a mjesto nađe posebni položaj u srcu.
Ono što mi je uvijek zaista interesantno je zagonetno ponašanje prirode, jer tu u blizini izvora Drave je i izvor rijeke Rienz ili Rienza, pa kako to da, na primjer, Drava odluči teći na istok kroz Istočni Tirol i Korušku u Austriji u regiju Štajerska u Sloveniji, pa skreće prema jugoistoku, prolazi kroz sjevernu Hrvatsku te se ulije u Dunav kod Osijeka, čime sa Dunavom završi u Crnom moru, dok Rienz sa tog istog mjesta odlučuje krenuti prema zapadu, gdje se u Brixenu susreće se s rijekom Eisack (Isarco), s kojom ode k jugu te ispod Bolzana sa rijekom Adige ode u Jadransko more. Obje rijeke imaju izvor u plitkoj dolini u podnožju Dolomita di Sesto, u kojima je Park prirode – Parco Naturale Tre Cime/Naturpark Drei Zinnen, ali završe na sasvim drugim stranama svijeta, pa tako polovica doline otječe u Jadran, a polovica u Crno more.
Drava je svoje ime već imala u antičko doba, a čini se da dolazi od keltske riječi "dreu" što znači "tok". Sa posebnom sam emocijom šetala obalom Drave, smatrajući je svojom rijekom, naime kod nas je Drava stoljećima bila simbol suvereniteta, i uvijek mi se pri spomenu Drave, stvori slika onog našeg kralja Tomislava iz Nazorove pjesme, koji zavitla mačem uz riječi:
"Susjede, dom si na svojemu gradi, Zovi me zid mjedeni, plot krvavi; Prohtjel' se tebi jednom natrag, znadi:
Tu ćeš me naći. Čekam te na Dravi!"
U središtu ovog malog južnotirolskog mjesta je trg Svetog Mihaela - Piazza San Michele/St. Michaelsplatz, s kojeg se pruža slikovit pogled na vrhove Rocca dei Baranci, njemačkog naziva Haunold, koji privlače i zovu na penjanje i postoje naravno trekking rute (ali nisam zimi spremna za takve izazove). Sa planine se spušta skijaška staza, a zahvaljujući tome što je ova sjeverna padina planine duži dio dana u hladovini, zadržao se snijeg (vjerojatno još ojačan topovima), a dok ga na suprotnoj strani doline nije bilo, pa se istovremeno moglo uživati i u zimskom i jesenskom pjezažu. Planina Baranci je vrlo popularno obiteljsko izletište do koje se dolazi žičarom direktno iz mjesta, gdje je zabavan tematski park - priča o divovima i patuljcima, legendama koje prate ovu planinu, a u ljeto se može zabaviti i bez snijega na zabavnom ljetnom sanjkalištu Fun Bob.
Trg je okružen brojnim trgovinama i kafićima, a u adventsko vrijeme su i zanimljive drvene kućice iz kojih se šire privlačni mirisi tople hrane. Na štandovima je raznolika ponuda zanimljivih suvenira, posebno onih izrađenih od drva, pa sve čini jednu intimnu i toplu atmosferu, kojoj se pridružuje cvrkut i let neobičnih crnih ptica, koje leteći uokolo družeći se i tražeći hranu, ne bježe od ljudi.
Na trgu je Crkva Svetog Mihaela, sagrađena na temeljima ranije romaničke crkve iz 12. stoljeća, koja u 18. stoljeću dobiva svoj barokni sjaj i razigranost rokokoa, kipovi u nišama na pročelju prikazuju važne zaštitnike među kojima i Svetog Mihaela, u zlatnom sjaju, a zvonik na vrhu krasi kupola poput cvjetnog pupoljka.
Do ove crkve je još jedna katolička crkva, romanička građevina iz 8. stoljeća, trobrodna bazilika sa jednostavnom fasadom i dograđenim zvonikom iz 14. stoljeća, glavna je crkva u San Candidu - Chiesa Madre dei Santi Candido e Corbiniano, kolegijalna crkva San Candido ili Katedrala San Candido, posvećena svecima Candido i Corbiniano. Sveti Kandid je jedan od rimskih legionara, mladi kršćanin, kojem je odrubljena glava po naredbi cara Maximiliana, Dioklecijanovog suvladara, koji je nastojao spriječiti širenje kršćanstva. S druge strane, sveti Korbinijan bio je franački biskup na prijelazu iz 7. u 8. stoljeće, koji je najprije živio kao pustinjak, čime je privlačio veliki broj simpatizera, pa ga je Papa Grgur II poslao u Bavarsku da bi tamo proširio kršćanstvo. Simbolizira ga osedlani medvjed, jer prema legendi, kada je Korbinijan krenuo u Rim, medvjed mu je usmrtio konja, pa je Korbinijan osedlao medvjeda i naredio mu da nosi njegovu prtljagu. Došavši u Rim, pustio je medvjeda, koji se pokorno vratio u svoju rodnu šumu. Korbinijanov medvjed koristi se kao simbol Freisinga, a pojavio se i na grbu pape Benedikta XVI., koji je prvi usvojio simbol dok je još bio poznat kao Joseph Ratzinger.
Pored ove crkve, u ograđenom dvorištu, je malo groblje sa željeznim križevima, uz koje je cvijeće izvirivalo iz snježnog pokrivača, a koje su nadlijetale ove zanimljive crne ptice i dodavale određenu dramatiku tom mirnom kutku u centru grada.
Malo dalje od centra, odnosno na brežuljku iznad rijeke Drave ističe se obiteljski hotel, nekadašnja vila - Hotel Villa Waldheim. U blizini je žičara i skijalište sa prekrasnim pogledom na cijelo mjesto i dolinu.
Uz cestu koja vodi do San Candida, može se primjetiti kružna građevina koja je u stvari spomenik svjetskim ratovima - Militärfriedhof Innichen, koja je sagrađena 1939. godine da bi obilježavala pale u Prvom svjetskom ratu, s imenima i ugraviranim likom "neznanog vojnika", a zapravo uključuje i groblja i spomenike koji obilježavaju pale u oba sukoba, uključujući i austrougarsko groblje, na kojem su smješteni vojnici iz Prvog i Drugog svjetskog rata, tako svjedočeći o tragedijama sukoba u ovom pograničnom području.
U svakom slučaju, drago mi je da smo se svratili i zadržali u mjestu, s obzirom da se nalazi na vrlo prometnoj trasi kojom smo često prolazili u oba smjera, ali se ne može pogledom sa ceste zaviriti u samu intimu ovog malog simpatičnog mjestašca, koji nije turistički pretrpano ni razvikano, pa bi se ovdje lako mogao zamisliti miran život na izvoru Drave.
