Ponovno na Stazi kruha (Viel Dal Pan)
U ovogodišnjem programu, osim novih staza koje još nismo bili prošli, našla se ponovno Staza kruha (Viel Dal Pan), kojom smo prošli lani i koja nas se veoma dojmila, najprije zbog nevjerojatnih pogleda na Marmoladu koja je sa 3343 m n/v najviša planina u Dolomitima i rijetko mjesto na kojima se još uvijek može vidjeti ledenjak, a onda i zbog događaja s kojim smo uskoro nakon polaska stazom suočeni.
Naime, zbog vrlo nezgodnog, vertikalnog nagiba planine kojom staza prolazi, svjedočili smo nesreći u kojoj je spašavan biciklist koji je nezgodom upao u provaliju. Vjerovali smo da je spašen, doduše tada još uvijek u komi, takve su bile prve povratne informacije, pa smo se nadali oporavku. Ovo je ipak ostavilo gorak trag u mojoj glavi, pa sam dvojila trebamo li se ove godine uputiti stazom ili ćemo samo iskoristiti zadnju postaju Passo Pordoi i nastaviti žičarom na Sass Pordoi, jer prošle godine se nije Staza kruha nastavljala na ovu izazovnu dionicu, koja je poseban mamac i ne zove se bez veze Terrazza delle Dolomiti.
Razlog mog oklijevanja bila je zapravo i prognoza kojom je najavljivana kiša, pa kako bi tek po kiši bilo proći tu vrtoglavu, blatnjavu, sklisku stazu, ali svanuo je lijep, sunčan dan i više nije bilo dileme, pa smo se ponovno našli tu. I nije nam bilo žao. Imali smo dobro društvance i preostalo je samo krenuti, pažljivo gledati ispred sebe i uživati u krajoliku, koliko god da ga puta gledamo, uvijek se ugleda nešto novo, nešto primamljivo, nešto što širom otvara sfere mozga u kojima je smještena radost.
Kad smo prošli dio staze na kojoj se dogodila prošlogodišnja nesreća, mislima smo bili uz unesrećenog mladića, a još smo i ugledali pored puta križ i uplakanu majku i oca, jesu li njegovi ili nečiji drugi, ne znamo, ali je i to bio podsjetnik kako je malen korak od života do smrti, koja svakog trenutka može naići.
Nakon pauze kod Rifugio Viel Dal Pan, produžili smo do Rifugio Fredarola da bi se okrijepili ručkom u Chalet Belvedere, nakon čega smo otišli do vrha grebena Belvedere odakle se može žičarama spustiti u Val di Fassa, do Albe i Canazei. Tu je i Double-U biciklistička staza koja povezuje Col dei Rossi s Pecolom (međustanica žičara), kroz livade Belvedere, brza adrenalinska staza s nagnutim zavojima, neravninama, serpentinama i prirodnim preprekama, na kojoj ljubitelji ove aktivnosti vrtoglavo slete niz padinu pa se opet popnu žičarom gore, kako bi se ponovno sjurili niz padinu.
Na vrhu kamene litice pogled privlači zanimljiva metalna skulptura koja prikazuje djevojku (La contesa di Doleda), a izgrađena je tako elegantno kao da lebdi i kao da joj kosa bljeska na suncu i vijori na vjetru. Ovo je ključna figura ladinske legende prema kojoj je bogata kneginja koja je misteriozno nestala tijekom (nekog) rata, našla utočište na brdu iznad Albe te tu sagradila utvrdu. Navodno ju je svake nedjelje kada se sa planine spuštala kočijom i bijelim konjima, pratila velika procesija njenih sljedbenika, pa je čak i svećenik, respektirajući njenu veliku omiljenost, započinjao misu tek kada bi ona sa svojim sljedbenicima ušla u crkvu. Do današnjih dana nema arheoloških tragova te utvrde-dvorca, ali legenda je legenda i ostaje poštovana među ovim impozantnim planinama.
Evo nove slike sa ove staze:
