Moja alpska bajka
Zermatt - alpska livada
Usred ljeta pobjeći sa mora u planine, već mi postaje navika, pa tako ne mogu početi godišnji odmor, a da prije toga ne pustim da se po planinskim obroncima otkotrljaju sve brige i stres nakupljen tijekom godine. Ovog ljeta izbor je pao na Švicarske Alpe i Zermatt, jedno bajkovito malo mjestašce, ušuškano u podnožju mitskog Matterhorna, okruženo s čak 38 planinskih vrhova viših od 4000 metara.
I baš kao što mu ime kaže "Zur Matte" što na njemačkom znači "Na livadi", Zermatt je livada koja, unatoč tome što je postala elitno odredište, i danas čuva podsjetnik na skromne, pastirske početke, kada je živio kao malo alpsko selo okruženo pašnjacima. Pod sličnim nazivom je bilo prepoznato i u romanskom jeziku kao "Prato Borno" što znači "Livada pored potoka".
Zermatt - Pogled na Matterhorn
Zermatt
Zermatt
Zermatt
Kameni gorostas Matterhorn
I upravo sa tog potoka - sa rijeke Matter Visp, prvi put smo ugledali Matterhorn, taj "Rog sa alpskih livada" (Matter-alpska livada, Horn-rog), koji kao kameni gorostas, samouvjereno i moćno stražari nad dolinom. Nismo mogli sakriti oduševljenje, ali i strahopoštovanje kakvo su prema njemu osjećali davni stanovnici ovog mjesta, smatrajući ga skamenjenim divom, surovim i hladnim. I činilo se kao da i rijeka Matter Visp, dok je gledamo sa mosta onako mliječnosivu i gustu, ne teče nego bježi od tog strašnog diva, kao da skriva rastopljeno srebro što ga je skupila ispod ledenjaka, pa hitro žuri da se što prije sakrije u Roni i doplovi s njom u toplo Sredozemno more.
Na tom malom drvenom mostu u Zermattu shvatite kako ste prolazni baš kao i svaka ova mala kap koja se više nikad tu neće vratiti, dok skamenjeni div pamti vječnost stojeći tu nepromijenjen i nepomičan.
I baš kao što je prestao strah od Matterhorna, tog "diva koji baca kamenje na svakog tko se usudi približiti", Matterhorn se od 19. stoljeća pretvara u fascinaciju. Njegov oblik toblerone piramide koja strši u nebo, postala je izazov, a njeno osvajanje, pitanje prestiža među tadašnjim alpinistima. Najpoznatije rivalstvo bilo je između britanskog penjača Edwarda Whympera i talijanskog vodiča Jean-Antoinea Carrela, koji su godinama neuspješno pokušavali doći do vrha. Kada je Edward Whymper konačno uspio stići na vrh sa švicarske strane, samo nekoliko dana prije Carrela, koji se penjao sa talijanske strane, dogodila se velika tragedija pri spuštanju. Uže je puklo i četiri člana Whymperove sedmeročlane ekipe pala su u ponor. Vijesti o tragediji proširile su se svijetom, ali umjesto da to prestraši ljude ili umjesto da ih spriječi zabrana kraljice Viktorije, Matterhorn postaje magnet kojem su pohrlili brojni avanturisti vidjeti tu "ukletu planinu". Lokalni pastiri postaju lokalni vodiči i Zermatt se preko noći od malog siromašnog sela pretvara u elitno turističko odredište i prijestolnicu svjetskog alpinizma.
Matterhorn
Matter Visp
Matterhorn u kristalnim ogledalima
I nas je Matterhorn privukao poput moćnog, nevidljivog magneta, pa smo se uputili po svim okolnim obroncima, tražeći ga u odrazima jezera i na oštrim grebenima, kako bi mu se divili sa svih strana.
Za naš početak potrage odabiremo jednu od najpoznatijih staza, "Stazu 5 jezera" (5-Seenweg). Početna točka je Blauherd na 2571 m, do kojeg se iz Zermatta dolazi uspinjačom pa gondolom, a završna točka Sunnega 2288 m, s koje se onda uspinjačom vraćamo u Zermatt. Uglavnom se radi o spuštanju, iako ima i nekoliko lakših uspona. Staza u duljini 9,8 kilometara povezuje pet jedinstvenih planinskih jezera: Stellisee, Grindjisee, Grünsee, Moosjisee, Leisee.
Ovdje, visoko u planini, Matterhorn više nije onaj strašni div, ali je još uvijek arogantan pa kao umišljeni kralj traži da mu ovih pet jezera budu njegova planinska ogledala u kojima će provjeravati svoju ljepotu. U jezeru Stellsee ogledava se satima zadovoljan sa svojim odrazom. I mi smo ga doživljavali kao pravog kralja u čijem kraljevstvu želimo ostati, opuštajući se u mirisu planinskog cvijeća, u lelujanju trava na svježem povjetarcu i u zvukovima zvonca crnonosnih švicarskih ovaca koje nam prijateljski prilaze.
Spuštamo se dalje do jezera Grindjisee, skrivenog među borovima i planinskim cvijećem, gdje Matterhorn uokviren zelenilom, pokazuje svoju romantičnu stranu.
Stazom kroz šumu i preko potoka, koji se slijeva žuboreći niz veliko oblikovano kamenje, dolazimo do jezera Grünsee, koje nas iznenadi svojom zelenom bojom u krševitom pejzažu. Poželite uskočiti u to hladno planinsko jezero, naročito dok vidite kupače koji u njemu uživaju.
Nakon odmora staza vodi do četvrtog jezera Moosjisee. To je umjetno jezero mliječno-tirkizne boje od sedimenta iz obližnjeg ledenjaka u kojem Matterhorn nema odraza, pa okreće glavu, kao da se ljuti.
Kod posljednjeg jezera Leisee, koje ima svoju planinsku plažu i uređeno igralište, Matterhorn gleda s visoka na nas, kao na dosadnjakoviće koji traže da im i ovdje pozira. Mahnemo mu za pozdrav do sutra, te se vraćamo sa Sunnege do Zermatta.
Blauherd
Od Blauherd prema Stellisee
Od Blauherd prema Stellisee
Stellisee
Stellisee
Stellisee
Grindjisee
Grindjisee - runolist
Grindjisee
Grindjisee (pored jezera cvijeće)
Grindjisee
Od Grindjisee prema Grünsee
prema Grünsee
potok prema Grünsee
Grünsee
Grünsee
Grünsee
Moosjisee
Moosjisee
Uspon prema Leisee
Leisee
Matterhorn Glacier Trail
Sutradan odlučujemo približiti se Matterhornu najbliže što možemo, kako bi vidjeli izbliza je li on tako strašan. Uspon najvišom žičarom u Europi, na Klein Matterhorn (Mali Matterhorn) na 3883 metara oduzima dah, gledajući ponor ispod sebe. Sa platforme tražimo tu našu "umišljenu stijenu" i gle, sada se tih njegovih 4478 metara utapa u ogromni široki lanac planina, sada postaje tek jedan od brojnih vrhova viših od 4000 metara.
Sada njegova savršena piramida postaje tek običan plosnati trokut koji čudno strši. Okrećemo svoju pažnju prema Mont Blancu koji se odavde savršeno vidi, zatim planinskom lancu Monte Rosa, na kojem je najviši vrh Švicarske Dufourspitze sa 4634 metra, pa opet prema snježnoj kapi na Breithornu, koji zbog svoje blizine mami turiste da se penju, pa makar bili samo u tenisicama, jer je ovo najlakša prilika biti na jednom 4-tisućnjaku. Još kad se zna da je tu točka gdje možete biti s jednom nogom u Švicarskoj, drugom u Italiji! Pravi mamac!
Ali dovoljno je atraktivno biti ovdje na Glacier Paradise, jer to je pravi ledenjački raj, na kojem ostavljamo tragove svojih stopala, makar znamo da će se otopiti i nestati i još jednom shvatimo našu krhkost i prolaznost. Ledena palača isklesana u ledenjaku, pokazuje nam da se i u toj prolaznosti vrijedi truditi napraviti svijet ljepšim.
Odavde se spuštamo žičarom do Trockener Steg (2939m) da bi propješačili stazu Matterhorn Glacier Trail do jezera Schwarzsee (2583m). Htjeli smo se sastati licem u lice sa Matterhornom tu u njegovom podnožju kod ledenjačkog jezera Theodul Gletschersee. Ulazimo u surovi krajolik i čini se kao da hodamo po Marsu, po ovom fascinantnom raznobojnom kamenju, koje klizi pod nogama.
I baš tu u tom golom pejzažu učini nam se da i Matterhorn nije više umišljen i arogantan već ogoljen i ranjiv. Dok na svom vrhu nosi komad Afrike iz koje je nastao u povlačenju oceana i sudaru tektonskih ploča, osjeća se osamljen i neshvaćen, noseći teret povijesti na svojim leđima. Osjeća kako se odronjava i upada u dolinu koju su napustili njegovi čuvari ledenjaci, ostavljajući iza sebe suze pretočene u mliječno-tirkizna jezera.
Opraštamo se s njim izlazeći iz tog "hladnog svemira" i odjednom se iza prijevoja otvori zeleni krajolik vodeći nas prema Schwarzsee. Sa tih mekih livada Matterhorn ponovo postaje samouvjeren i distanciran, ali sad mu možemo domahnuti kao našem starom, ranjivom znancu.
Nakon buđenja u Zermattu polazimo na zanimljiv, lagani uspon na planinski greben Gornergrat na 3134 metra. Tko bi rekao da se do gore može doći za 30-tak minuta? Ali tu je Gornergrat Bahn, prva električna zupčasta pruga u Švicarskoj, otvorena još 1898. godine. Ulazimo i pratimo putem naš Matterhorn, dok pred nama promiču stabla borova, a penjući se sve više opet se nađemo na goleti, ovaj put drugačijoj, čvrstoj gdje je kamen duboko urastao u ove planinske padine. Izlazimo iz vlaka na prekrasan vidikovac odakle se pruža panoramski pogled na niz 4-tisućnjaka, od Monta Rosa do Matterhorna i dalje. Odavde naš Matterhorn ponovno izgleda snažan i poseban.
Na vrhu se nalazi "najviši hotel u Europi", hotel Kulmhotel Gornergrat, sa restoranima, trgovačkim centrom i zvjezdarnicom, a u blizini je i interaktivni centar ZOOM u kojem se virtualno kroz simulatore može doživjeti 3D prostor.
Ovdje smo ipak očarani nekim drugim fenomenom. Tu se prostire ogroman ledenjak Gorner (Gornergletcher), drugi najveći ledenjak u Alpama, koji je zaledivši cijeli pejzaž osvojio prostor, ali nije mogao zaustaviti vrijeme. Ono već ostavlja traga na tim ledenjačkim pukotima i brazdama. Jesu li ova mala tirkizna površinska jezerca nastala otapanjem te zamrznute rijeke ili to Gorner otvara svoje "modre oči s dubokim crnim zjenicama" kako bi isplakao svoj odlazak? Možda je ipak to pogled znatiželje na budući život koji će tu bujati nakon njegovog odlaska?
Gornergrat
Gornergrat
Gornergrat
Gornergrat
Gornergletcher
Gornergletcher
Pješke sa vrha Gornergrat do Riffelalp
Staza koja vodi s vidikovca Gornergrat prema jezeru Riffelsee i dalje do šumovite oaze Riffelalp je isprva kamenita i gola, nalik šetnji po krovu svijeta, a kako se spušta i vijuga pomalo omekšava, a iz škrtog planinskog tla, raskošno divlje cvijeće prkosi grubom kamenu. U Alpskom vrtu (Alpengarten Rotenboden) kroz informativne table otkrivate tajne preživljavanja ovih malih, žilavih, rijetkih alpskih biljki koje ukrašavaju padine i mirisom ispunjavaju planinski zrak.
Dalje, u skrivenoj dolini otkrivate pravi dragulj - jezero Riffelsee. Ne znamo zašto se tog dana Matterhorn nije htio ogledavati u tom gorskom ogledalu, možda ga je uzemirio povjetarac, koji kao da je namjerno mreškao površinu jezera, ili mu više nije bilo stalo prikazivati se umišljenim narcisom, nakon što nam je otkrio svoju tajnu tugu.
Put nas vodi dalje gdje se polako otvaraju pašnjaci i šume ariša i švicarskog bora. Ovdje vraćamo vrijeme unatrag, jer smo upravo zakoračili na stazu Mark Twain Weg, posvećenu slavnom američkom piscu, koji je ovdje boravio 1878. godine, u vrijeme dok još nije bilo zupčaste željeznice, pa se na planinu moglo ići samo pješke. Pokušali smo se uživjeti u vrijeme u kojem je Twain u svom satiričnom putopisu "Climbing the Riffelberg" ismijavao pretjeranu ozbiljnost planinara tog doba.
Ipak, nije nam to baš išlo, pa smo opet ušli u taj prepoznatljivi crveni zupčasti vlak, kao u vemenski stroj, koji nas umirujućim ritmičnim brujanjem vraća u dolinu.
Kroz prozor vlaka gledamo Matterhorn kako se polako povlači skrivajući se iza šumovitih obronaka, kao da navlači zastor nad kazalištem u kojem je igrao glavnu ulogu. Prepušta scenu dolini, ostajući tamo gore, visoko i ponovno nedodirljivo.
Gornergrat - Riffelsee
Gornergrat - Riffelsee
Gornergrat - Riffelsee
Alpengarten
Alpengarten
Alpengarten
Alpengarten
Parada koza u Zermattu
I dok smo očekivali mirni povratak u Zermatt nakon što smo prodrijeli u tajne Matterhorna, tek što smo zakoračili na glavnu šetnicu, učinilo nam se da je Zermatt baš za nas odlučio prirediti fascinantu paradu. Ulicom su zazvonila svečana, klepetajuća glazba zvona. Nije to bio običan zvuk, to je bila koračnica crnovratih švicarskih koza, koje su, dok se vraćaju sa alpskih pašnjaka ignorirale sav luksuz oko sebe. Koračale su kao da ulica pripada samo njima. Nije ih pretjerano zanimalo ni naguravanje turista sa fotoaparatima dok ih pokušavaju zaustaviti i zamoliti za selfie. 🙂
Ova turistička tradicija poznata je kao Goat's Tour na glavnoj ulici Bahnhofstrasse. Ali ona ima i svoju praktičnu stranu. Koze se ovom rutom ujutro vode na pašnjake te se poslijepodne vraćaju sa pašnjaka pod vodstvom odrasle pastirice, a oko stada su djeca u dobi od 12 godina, koje potječu iz lokalnih obitelji. U toj dobi su djeca već dovoljno zrela da mogu odgovorno obavljati ovaj zahtjevni posao, a izmijenjuju se svaki tjedan. Ovo je i izvanredna prilika da se tijekom ljetnih praznika zaradi džeparac. Zvuk klepetanja zvonca, udarac štapom o pod, uzvik "Giss! Giss!", kojeg koze prepoznaju pa znaju u kojem smjeru ići, zaista vas ostavlja oduševljenim pred jednim takvim predstavljanjem stoljetne tradicije svog mjesta.
Fontaine des Marmottes
Staro selo Hinterdorf
Znali smo već da je Zermatt grad bez automobila i da njegovim ulicama tiho klize tek maleni električni taksiji i kočije, čineći modernu svakodnevicu neobično smirenom i humanom, ali Zermatt nam je još jednim iznenađenjem pokazao, da unatoč tome što je elitno svjetsko turističko odredište, nije prodao svoju dušu. Zermatt nije uništio svoju prošlost kako bi sagradio budućnost.
U povijesnoj jezgri, odmah do moderne i luksuzne glavne ulice Bahnhofstrasse, dok ulazite u kvart Hinterdorf (Staro selo), čini vam se da ste zakoračili u prošlost. Male drvene kućice (chalets) ostale su iste kakve tu stoje stoljećima, u kojima se odvijao skromni seoski život. Pored njih su i štale i ambari u kojima se čuvalo sijeno, žito i sušeno meso. Njihov vanjski izgled od prastarog drveta ariša koje je sunce spalilo do sjajne crne boje, premazane smolom, zaštićen je zakonom o očuvanju kulturne baštine, pa se ne smije mijenjati, dok je unutrašnjost kuća modernizirana, pa se u njima živi ili su pretvorene u luksuzne apartmane.
Ovdje moderni Zermatt odjednom nestaje, a vi se nađete u bajci u kojoj poželite ostati.
Zato odlazak iz Zermatta nije običan završetak putovanja, već tihi dogovor da ćete se jednom vratiti, dok ostavljate kralja Alpi da čuva dolinu.
