Panoramski uspon: Lago Boè do Rifugio Kostner
Pobjeći od srpanjskih vrućina u Dolomite, sada je već postala ovisnost, gdje se na nekoliko dana u ugodnim temeperaturama od 10-20 stupnjeva može postići resetiranje mozga kroz umor tijela, pa evo nas tu u Corvari iz koje se "žutim jajetom" - planinskom žičarom sa komfornim žutim gondolama, uspinjemo padinama Selle do postaje Piz Boè Alpine Lounge, na 2200 metara nadmorske visine.
Prekrasan vidikovac s kojeg se pruža pogled na tri strane svijeta, ali u širokom luku koji obuhvaća pogled od Puez grupe sa Sassongherom u prvom planu, preko koje su daleko na sjevernom horizontu austrijske Alpe, zatim grupe Fanes-Sennes-Braies sa Tofanama iznad poznate Cortine d'Ampezzo, pa skupina planina u luku: Cristallo, Antelao, Pelmo, Civetta...Između Pelma i Civette u daljini na jugu su Belluneški Dolomiti iza kojih završava planinski i počinje nizinski kraj. Pored Civette, prema zapadu, u našoj blizini očarava nas Marmolada, najviši vrh i kraljica Dolomita, koja kao i uvijek privlači poglede na svoje snježne i ledenjačke padine. Pogled u dolinu ispod nas podsjeća nas na naš prošlogodišnji boravak na Passo Campolongo u Hotelu Laguscei, koji nam budi lijepe uspomene.
Sada nam je cilj uspon do jezera, Lago Boe, udaljenog desetak minuta od postaje gondole, a zatim uspon do planinarskog doma Kostner još otprilike sat vremena. Pratimo oznaku na stazi 638, koja vodi prema Franz Kostner domu, ali i produžava dalje prema najvišem vrhu Piz Boe 3152 m n/v, koji nam sada nije u programu, jer i za ovaj uspon do doma je potrebna prilično dobra kondicija. Staza je skoro vertikalna, provlači se između stijenja, vodi po kamenju, koje se i zakotrlja ispod nogu i potrebna je pažnja i oprez. Doduše od žičare Boe se za uspon može koristiti žičara Vallon, i izbjeći pješačenje, ali baš smo se htijeli izmoriti i osvježiti naše pamćenje kako smo kao djeca lako skakali sa kamena na kamen po našem dalmatinskom kamenjaru. Pri tome smo još uživali osvrćući se uokolo i oduševljavajući se prekrasnim cvijetićima koje bi putem ugledali.
Inače, niz ovu padinu Vallon zimi iskusni skijaši uživaju u spuštanju niz stazu koja je klasificirana kao crna staza, pa to također dovoljno govori o ovom usponu na koji smo se uputili. Područje Vallona je također jedno od rijetkih polazišta za paragliding, često se mogu primjetiti kako nadlijeću Corvaru.
Rifugio Franz Kostner na 2550 m n/v je zaista jedinstveno mjesto za odmor nakon pješačenja, dolaskom gore zaboravite sav umor prijeđenog puta, dočeka vas topla atmosfera obiteljskog planinarskog doma, sa mirisima i okusima tradicionalne ladinske kuhinje. Okružen blokovima visokih stijena Selle, čini se kao orlovo gnijezdo.
Ovaj planinarski dom je osnovao Franz Kostner, rođen u Corvari 1877. godine, pripadnik ladinske jezične manjine, služio je u carskoj austrougarskoj vojsci, s obzirom da je to područje bilo pod vlašću Austro-Ugarske. Nakon Prvog svjetskog rata ovo područje pripada Italiji, a Franz postaje planinarski vodič. Inače, ovo planinarsko utočište počeo je graditi već 1913. godine, a kojeg je završio tek njegov sin Erich 1988. godine. Erich je bio jedan od pionira turizma u Alta Badiji, među osnivačima skijaškog područja Dolomiti Superski 1974. godine te se bavio izgradnjom žičara i zasnježivanjem padina, gradnjom planinskih restorana, a ovaj Rifugio je završio kao spomen na svog oca te ga donirao Talijanskom alpskom klubu u Bolzanu.
Silazak od doma Kostner do postaje gondole Boe je skoro jednako težak usponu, ponekad se možda učini i teži jer se lako posklizne ili upadne u procijep između stijena, ali ispunjeni zadovoljstvom radi ostvarenog postignuća i dobre kondicije dodatno nas je držalo u pozitivnoj energiji. Izlet za pamćenje!!!
