Spektakularna Seceda
O Secedi sam već dugo maštala i priželjkivala tamo otići, a mamac su bile mnogobrojne turističke objave sa prepoznatljivim grebenom gdje strmi tornjivi Fermede strše u nebo, iza kojih je, prema sjeveru, okomita surova, kamena provalija, dok se južnom padinom prostiru nepregledni zeleni pašnjaci, a po obroncima su skladno razmještene drvene štale i planinarski domovi i skloništa - Rifugio ili Hutte ili Utia (trojezični izrazi koji se koriste: talijanski, njemački i ladinski).
Već smo u jednom od naših ranijih posjeta Dolomitima ostali oduševljeni ovim nazubljenim vrhovima Nacionalnog Parka Peuz Odle, kada smo im prišli sa sjeverne strane iz doline Val di Funes. Sada nam je početna točka bila u Val Gardeni, gdje smo se iz malog gradića Ortisei popeli na Secedu na 2519 m n/v žičarama, najprije gondolom iznad pitomih livada i šuma do Furnesa, pa presjedanjem u skylift uz visoku liticu do Secede.
Staza koju smo odlučili propješačiti protezala se od grebena Secede, prema slikovitom mjestu Pieralongia, spuštanjem prema Rifugio Firenza (sva tri imena su: Rifugio Firenze - Regensburgerhütte - Utia de Ncisles), pa natrag prema jezercu Laghetto di montagna Iman do planinarskog doma Baita Troier Hütte i povratak na Secedu. Pieralongia je mjesto na kojem su dva golema meinsura, dva monolitna kamena koji strše uvis 60 metara, a koji iz određenog kuta izgledaju kao golema krila.
Prema putokazima na kojima su udaljenosti prikazane vremenskih oznakama, izgleda da je u ovoj kružnoj stazi od Secede do Riufugio Firenza potrebno oko sat i pol, i još toliko drugom trasom natrag i da je to otprilike 9 kilometara staze, ali naravno, nama je trebalo više vremena, mi smo se zaustavljali razgledavajući predivne prizore, jer su pejzaži bili fascinantni, usput smo susretali krave, magarce, konje... s kojima smo se nastojali sprijateljiti. Nije moglo proći ni bez okrijepe toplim domaćim specijalitetima u Rifugio Firenza, jer je slijedio uspon, pa smo trebali proteinsku bombu. Od dolaska na vrh Secede oko 9 sati ujutro do povratka natrag oko 16 sati, izgleda sa se naša šetnja po ovim obroncima rastegla na 7 sati, ali se i to čini da je proletjelo za čas, jer čovjek najradije poželi ostati ovdje na ovom predivnom, golemom alpskom pašnjaku.
Inače, u posljednje vrijeme razmišlja se o mjerama ograničavanja ulaska na određena mjesta na Secedi putem naplate fotografiranja, jer popularizacijom određenih "scenic spot" pozicija putem društvenih mreža, mnogi influenceri hrle ovamo i "čekaju red" kako bi se fotografirali baš na tim točkama, što zna biti prilično iritantno, jer se ne primjećuje da uživaju u krajoliku, nego im je samo važna poza na fotografiji i njena objava. Meni osobno draže su fotografije zabilježene spontano, u pokretu, da budu uspomena, a ne "umjetničko djelo". Ali kako tko voli neka izvoli! Možda se uvede ova naplata koju najavljuju.
