Jesmo li na Mjesecu?
Evo stigli smo do Passo Pordoi na 2239 m n/v, na najviši od četiri prijevoja koja okružuju ovaj "Ogromni kameni blok" - planinsku skupinu Sella, a koji je ujedno i granica između dvije talijanske regije: Veneto i Trentino-Južni Tirol. Uvijek je primjetno da se na tim graničnim područjima nekako naglašava ta povijesna okolnost u kojoj je Veneto pripadao Italiji, a Trentino-Južni Tirol Austrougarskoj, a gdje su se odvijale borbe, da bi poslije Prvog svjetskog rata to dobila Italija pa su na tim mjestima otvoreni Muzeji, koje nazivaju Museo Grande Guerra.
Od četiri prijevoja koja okružuju Grupu Sella, tu je još i Passo Campolongo na 1875 m n/v, koji je također granica između ove dvije regije, te dalje Passo Gardena na 2136 m n/v i Passo Sella na 2218 m n/v oba unutar teritorija Trentino-Južni Tirol.
Iako iz podnožja izgleda strašan uspon na "Ogromni kameni blok", on to zapravo i nije, jer se u vrlo kratkom vremenu od samo nekoliko minuta, gotovo okomito uvis, prijeđe žičarom Funivia Sass Pordoi koja dovodi do vrha na 2950 m n/v i sa 360 stupnjeva pogleda.
A kakvog tek pogleda!!!! Ostanete bez daha! Pomislite jeste li to raketom ispaljeni na Mjesec pa sa njega gledate Zemlju dolje, dok je površina po kojoj hodate samo kamen, kamen, kamen... Čini vam se da ste "i na nebu i na zemlji" ili "ni na nebu, ni na zemlji". Neopisiv osjećaj!
Tu je i Rifugio Maria, pa machiatto na ovoj visini ima poseban kremast okus, dok se na terasi odmorišta zaklanjate od strujanja vjetra. Malo dalje je postavljen križ La Croce di Rho, a na površini ove dolomitske terase mogu se primjetiti i manji ili veći kameni tornjevi, koji su, u stvari, spomenici poginulim planinarima koji su tu ostavili svoj zemaljski život. Odavde su sigurno vrlo lako mogli biti preneseni u nebo, jer se čini da se zemlja i nebo dodiruju.
Najviši vrh ove kamene skupine planina je Piz Boe, koji se doima kao divovska piramida, a do kojeg se može doći iz više pravaca, između ostalog i ovim putem, najprije do Rifugio Forcella Pordoi na 2848 m n/v, koji je pravo sklonište između usjeka ovih velikih blokova, pa dalje opet "mjesečevom površinom" i uspinjanjem po piramidi do vrha od 3152 m n/v.
Neki smatraju Piz Boe najlakše osvojivim tritisućitašem, jer se veliki dio puta odvali usponom žičarom na ovu "Terasu Dolomita", ali često puta se ispriječe prepreke poput iznenadnog nevremena, pa je pametnija odluka vratiti se. Do vrha nismo ni planirali ići, jer je uspon na vrh na nekim dijelovima zahtijevniji, a mi nismo bili ni opremljeni ni u kondiciji, ni u vremenu koje smo imali na raspolaganju do zadnjeg polaska žičare natrag, pa smo se zadovoljili šetnjom od Sass Pordoi do Rifugio Forcella Pordoi, jer ni to nije bio baš lagani zahvat. Zadovoljni i ispunjeni posebnom energijom, još uvijek vjerujući kako smo bili na Mjesecu, slatko smo zaspali nakon povratka u hotel.
