Zimski Bolzano

Evo me ponovo u Bolzanu, sada u zimsko vrijeme za razliku od mog prvog "ljetnog Bolzana" i moram priznati da mi je sad još ljepši, kada je glavni trg ovako šaren i adventski živahan, a ulice prepune razdraganih grupica ljudi koji svoje veselje, bez ustezanja izražavaju zdravicama i popjevkama.

Bučni prolazak Djedova Božičnjaka na motorima pored katedrale do trga i cijela povorka kostimiranih likova uveseljavali su građane.

Na trgu je i lutkarska pozornica na kojoj se moglo pratiti predstavu (onome tko je znao njemački). A za svirke ispod glavnog spomenika na trgu, nije trebalo prijevoda, glazbu je lako razumijeti i uživati u lokalnim alpskim notama.

Bolzano (Bozen-njemački, Bulsan - ladinski) je glavni grad pokrajine Južni Tirol, koji je u sastavu Italije od kraja Prvog svjetskog rata. Smješten u dolini okruženoj brdovitim vinogradima, predstavlja vrata prema Dolomitima i ujedno je spoj mediteranske i alpske kulture. U Bolzanu se rijeka Torrente Talvera ulijeva u rijeku Isarco, koja do Bolzana dolazi sa sjevera i prijevoja Brenner, i koja je opjevana kao sjeverna granica južnotirolske domovine, naime, tko bi rekao da se ovdje i te kako njeguje osjećaj pripadnosti svome Tirolu. Isarco, kao druga najveća rijeka Južnog Tirola ulijeva se u Adige, najveću južnotirolsku rijeku koja utječe u Jadransko more, pa otud ovaj mediteranski utjecaj i blaga klima usred Alpa.

Južni Tirol ima znatnu razinu samoprave koja im omogućuje zadržavanje 90% prihoda te je najbogatija talijanska pokrajina i među najbogatijim u Europskoj uniji.

Međutim, do dobivanja ovog autonomnog statusa trebalo je proći brojne teškoće. Južni Tirol je bio dio Austro-Ugarske kneževske grofovije Tirol, ali je tijekom Prvog svjetskog rata nastao kao administrativna cjelina, koju su Londonskim ugovorom Saveznici obećali Italiji kao poticaj da uđe u rat na njihovoj strani. Nakon rata dolazi do ubrzane talijanizacije ovog područja, posebno porastom talijanskog fašizma. Kasnijim dogovorom Musolinija i Hitlera, Južni Tirol nije anektiran kao Austrija, ali su tražili da se njemačko govoreće stanovništvo preseli, pa je svaki građanin dobio izbor da se odrekne svog njemačkog kulturnog identiteta i ostane u fašističkoj Italiji ili da ode u nacističku Njemačku kako bi kulturni identitet zadržao. Naravno, to je ostavilo traga na južnotirolske obitelji u kojima je moralo doći do podjela.

Talijanizacija je izazvala separatističke i terorističke pobune, što se nastavilo i nakon Drugog svjetskog rata, pa je južnotirolsko pitanje postalo međunarodni problem, koji je riješen tek 1970-tih. Ovo se vidi i po spomeniku, odnosno slavoluku kojeg je podigao Musolini, a koji je na široko ograđen žicom kako mu se ne može prići, ni ispod njega veličati ili minirati, kako tko, ovisno o političkim i nacionalnim pripadnostima.

Danas većina stanovništva koristi njemački kao svoj prvi jezik i najviše općina ima njemačku većinu, zatim ladinsku te najmanje općina talijansku većinu.

I sam grad više je nalik austrijskom, nego talijanskom gradu, osim ulice Via dei Portici, glavne trgovačke ulice u pješačkoj zoni, koja je tipično talijanska. Tu su prolazi natkriveni arkadama koje potječu još iz 12. stoljeća, kada su služili kao natkrivene tržnice, a i danas imaju sličnu ulogu štiteći i ljeti od vrućine i zimi od padalina, tako da prolaznici neometano mogu razgledavati izloge dućana i birati gdje i što žele kupovati.

Piazza delle Erbe (Obstmarkt) očarava svojim bojama i svježinom kruha, začina, cvijeća, voća i povrća. Među štandovima tu je i fontana s pitkom vodom, a koju krasi Neptunova klasicistička brončana figura Joachima Reissa iz 1749. godine. Tu na križanju ulica u smjeru Via Museo je zanimljiva građevina - Casa al Torchio ili Torgglhaus - povijesni restoran s rustiklalnim prostorom sa specijalitetima autentične južnotirolske kuhinje i talijanske gastronomske tradicije, najstariji restoran u Bolzanu.

Katolička katedrala posvećena Marijinom Uznesenju - Duomo di Santa Maria Assunta, ističe se sa visokim zvonikom i zeleno-zlatnim mramornim krovom, kao i zidovima od crvenog kamena. Građena je u gotičkom stilu na mjestu ranije romaničke crkve i izgledom podsjeća na bečku katedralu.

U blizini je glavni trg Piazza Walther (Waltherplatz) koji je sada ispunjen "kućicama" - drvenim štandovima sa raznolikom ponudom Božićnog sajma. Spomenik koji prikazuje pjesnika Walther von der Vogelweide iz 12. stoljeća, postavljen je kao kompromis, kao neutralna osoba, nakon što su se mijenjale brojne osobe (čas od talijanskog, čas austrijskog značaja).

A ono oko čega su se Austrija i Italija također sporile bilo je čiji je Ötzi? Naime, planinari su slučajno otkrili 1991. godine, na graničnom području na ledenjaku Schnalstal, tijelo za koje su mislili da je stradali planinar, ali se istraživanjem utvrdilo da se radi o mumiji staroj preko 5000 godina, a koji se nakon istraživanja iz Innsbrucka preselio u Bolzano i sada se može vidjeti u posebnoj komori u muzeju Museo Archeologico dell'Alto Adige, i upoznati mnoge predmete i odjeću iz tog doba. Poznato je čime se hranio, kako se odijevao, od čega je bolovao i kako je umro, odnosno stradao pogođen sa leđa strelicom u rame. Zanimljiva i jedinstvena priča i Bolzano je zaista obogaćen ovim povijesnim nalazom.

Bolzano je povijesno naseljen još u vrijeme kada su Etruščani bježali pred Galima. Nakon toga oko 15. godine prije Krista osvajaju ga Rimljani. U 7. stoljeću dolaze Bavarci, a u 12. stoljeću postaje važno trgovačko mjesto na transalpskoj ruti Augsburg-Venecija preko prijevoja Brenner, unutar Svetog Rimskog Carstva. I danas Bolzano privlači godišnje preko 3000 izlagača i preko 230 000 posjetitelja iz cijele Europe svojim sajmovima kojima su fokus specifične alpske kulture. Nije onda neobično da je u Bolzanu i Muzej trgovine - Museo Mercantile/Merkantilgebäude, u zgradi iz 18. stoljeća u kojoj je nadvojvotkinja Claudia de' Medici od Austrije, osnovala Trgovački sud, zadužen za rješavanje sporova koji su nastajali između trgovaca tijekom međunarodnih sajmova u Bolzanu.

A nakon šetnje kroz vrevu gradskim ulicama, prava oaza usred grada je područje uz rijeku Talvera ili vrtovi Giardini Talvera/Talferwiesen, savršene za opuštanje, druženje, rekreaciju...a sve u slikovitom okruženju uz šum rijeke i pogled na okolne pitome brežuljke, po kojima se može uočiti poneki dvorac, crkva, vinogradi ...

Casa al Torchio ili Torgglhaus