Zimski Bolzano

Bolzano: Adventska čarolija na tromeđi kultura

Evo me ponovno u Bolzanu, no ovaj put u zimsko vrijeme, za razliku od mojeg prvog, ljetnog posjeta. Moram priznati da mi je grad sada još ljepši. Glavni je trg šaren i adventski živahan, a ulice su prepune razdraganih ljudi koji svoje veselje bez ustezanja izražavaju zdravicama i popjevkama. Građane je posebno uveselio bučan prolazak Djedova Božićnjaka na motorima pokraj katedrale prema trgu, kao i cijela popratna povorka kostimiranih likova.

Na trgu je postavljena i lutkarska pozornica na kojoj se mogla pratiti predstava – doduše, samo onome tko dobro razumije njemački jezik. No, za svirku ispod glavnog spomenika prijevod doista nije bio potreban; glazbu je lako razumjeti i uživati u lokalnim alpskim notama.

Bolzano (Bozen na njemačkom, Bulsan na ladinskom) glavni je grad pokrajine Južni Tirol, koja se u sastavu Italije nalazi od kraja Prvog svjetskog rata. Smješten u slikovitoj dolini okruženoj brdovitim vinogradima, grad predstavlja vrata prema Dolomitima i savršen spoj mediteranske i alpske kulture.

Upravo se ovdje rječica Talvera (Torrente Talvera) ulijeva u rijeku Isarco, koja do Bolzana dotječe sa sjevera i s prijevoja Brenner. Isarco je u lokalnoj kulturi opjevan kao sjeverna granica južnotirolske domovine, pa tko bi rekao da se ovdje i te kako snažno njeguje osjećaj pripadnosti vlastitom Tirolu! Isarco se potom ulijeva u Adige, najveću rijeku ove regije koja utječe u Jadransko more, a upravo taj riječni tok donosi blagu klimu i mediteranski utjecaj usred moćnih Alpa.

Težak put do južnotirolske autonomije

Južni Tirol danas uživa golemu razinu samouprave koja lokalnim vlastima omogućuje zadržavanje čak 90 % poreznih prihoda, što je čini najbogatijom talijanskom pokrajinom i jednom od najrazvijenijih u Europskoj uniji. Međutim, do tog je statusa trebalo proći kroz goleme povijesne nedaće.

Ova je regija stoljećima bila dio Austro-Ugarske (kao Kneževska grofovija Tirol), no Londonskim ugovorom Saveznici su je tajno obećali Italiji kako bi je potaknuli na ulazak u Prvi svjetski rat. Nakon rata uslijedila je agresivna i ubrzana talijanizacija, napose usponom fašističkog režima Benita Mussolinija. Kasnijim dogovorom Mussolinija i Hitlera, Južni Tirol nije anektiran poput Austrije, već je njemačkom stanovništvu nametnuta okrutna "Opcija" (Option): morali su birati hoće li se odreći svojeg kulturnog identiteta i ostati u fašističkoj Italiji ili se preseliti u nacističku Njemačku. To je unijelo bolne podjele u gotovo svaku obitelj.

Nasilna talijanizacija izazvala je separatističke, pa i terorističke pobune koje su se nastavile i nakon Drugog svjetskog rata, pretvorivši Južni Tirol u gorući međunarodni problem koji je riješen tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća. O tim napetostima i danas svjedoči monumentalni fašistički slavoluk koji je podigao Mussolini; prostor oko njega i danas je ograđen visokom žicom kako mu se ne bi moglo prići, ovisno o tome tko bi ga s koje političke ili nacionalne strane želio veličati ili pak minirati. Danas većina stanovništva pokrajine kao prvi jezik koristi njemački, a najveći broj općina ima njemačku ili ladinsku većinu, dok je talijanska većina prisutna u tek nekoliko urbanih središta, uključujući sam Bolzano.

Arkade iz 12. stoljeća i kompromisni pjesnik

I sam grad izgledom znatno više podsjeća na austrijski nego na talijanski, s iznimkom ulice Via dei Portici (Laubengasse), glavne trgovačke kucavice u pješačkoj zoni. Ona je tipično talijanska – natkrivena dugim, elegantnim arkadama koje potječu još iz 12. stoljeća. Nekada su služile kao zaštićene tržnice, a sličnu ulogu imaju i danas, štiteći prolaznike ljeti od sunca, a zimi od oborina, dok oni neometano razgledavaju izloge.

U blizini se nalazi trg Piazza delle Erbe (Obstmarkt) koji očarava živopisnim bojama i mirisima svježeg kruha, začina, cvijeća i voća. Među štandovima se smjestila i fontana s pitkom vodom koju krasi klasicistička brončana figura Neptuna, rad Joachima Reissa iz 1749. godine. Na križanju ulica prema arheološkom muzeju pažnju privlači Casa al Torchio (Torgglhaus) – povijesni zdanje u kojemu se nalazi najstariji restoran u Bolzanu, poznat po vrhunskim specijalitetima autentične južnotirolske kuhinje.

Katolička katedrala Uznesenja Marijina (Duomo di Santa Maria Assunta) ističe se vitkim, visokim zvonikom, upečatljivim zeleno-zlatnim mramornim krovom te zidovima od crvenog kamena. Građena je u gotičkom stilu na temeljima starije romaničke crkve i izgledom neodoljivo podsjeća na bečku katedralu sv. Stjepana.

Odmah pokraj nje prostire se glavni trg Piazza Walther (Waltherplatz), koji je sada potpuno ispunjen drvenim kućicama Božićnog sajma. Zanimljivo je da je spomenik u središtu trga, koji prikazuje srednjovjekovnog pjesnika Walthera von der Vogelweidea, postavljen kao povijesni kompromis. Budući da su se vlasti i spomenici na trgu stalno mijenjali (čas u korist talijanskih, čas austrijskih ličnosti), lik ovog neutralnog pjesnika poslužio je kao savršeno rješenje za mir u gradu.

Ötzi: Mumija oko koje su se sporile države

Ono oko čega su se Austrija i Italija također žestoko sporile bilo je pitanje: čiji je zapravo Ötzi? Planinari su 1991. godine na graničnom ledenjaku Schnalstal posve slučajno otkrili smrznuto tijelo, misleći da je riječ o nedavno stradalom alpinistu. Međutim, detaljna su istraživanja pokazala da se radi o nevjerojatno očuvanoj mumiji staroj više od 5000 godina! Nakon dugotrajnih analiza u Innsbrucku, Ötzi je preseljen u Bolzano i danas se može vidjeti u posebnoj rashladnoj komori u Arheološkom muzeju Južnog Tirola (Museo Archeologico dell'Alto Adige).

Kroz bogatu izložbu posjetitelji mogu upoznati njegove predmete, oružje i odjeću. Danas se točno zna čime se hranio, od kojih je bolesti bolovao i kako je točno stradao – pogođen s leđa strijelom u rame. Ova jedinstvena priča uistinu je obogatila kulturu Bolzana.

Trgovačko središte na transalpskoj ruti

Sam je grad povijesno naseljen još u antičko doba, kada su Etruščani bježali pred najezdom Gala, nakon čega ga oko 15. godine prije Krista osvajaju Rimljani. U 7. stoljeću ovamo stižu Bavarci, a u 12. stoljeću mjesto se razvija u ključnu trgovačku postaju na transalpskoj ruti između Augsburga i Venecije preko prijevoja Brenner unutar Svetog Rimskog Carstva.

Bolzano i danas privlači tisuće izlagača i stotine tisuća posjetitelja svojim prestižnim sajmovima fokusiranima na specifičnu alpsku kulturu. O toj bogatoj tradiciji svjedoči i Muzej trgovine (Museo Mercantile), smješten u palači iz 18. stoljeća u kojoj je nadvojvotkinja Claudia de' Medici osnovala povijesni Trgovački sud za rješavanje sporova među međunarodnim trgovcima.

Oaza mira uz rijeku

Nakon uzbudljive šetnje kroz gradsku vrevu, prava oaza mira su vrtovi uz rijeku Talveru (Giardini Talvera). To je savršeno mjesto za opuštanje, šetnju i rekreaciju u slikovitom okruženju, uz opuštajući šum vode i pogled na okolne pitome brežuljke prošarane dvorcima, crkvama i urednim redovima vinograda.

Evo i moje fotografije, ostavljene da sačuvaju Bolzano u sjećnju: