Draga Braga

Na sjeverozapadu Portugala je Braga, treći po veličini grad u Portugalu, a poznata je danas također kao studentski grad kai i Coimbra, s time da je Coimbra apsolutni tradicijski simbol studentskog života na Sveučilištu, osnovanom 1290. godine, dok je u Bragi osnovano moderno Sveučilište Minho tek 1973. godine.

Studentska populacija u Bragi, u kampusu Gualtar, sa nekih 15-tak tisuća studenata u odnosu na 200-tinjak stanovnika urbane jezgre, također je prilično zastupljena u životu grada, ali za razliku od Coimbre koja "živi i umire" sa studentima, i gdje je utjecaj studenata na život grada drastično veći, jer cijeli grad zamre tijekom ljetnih praznika, Braga ima drugačiji, moderniji ritam i atmosfera je okrenuta biznisu i tehnologiji, pa odlazak studenata tijekom ljeta ne mijenja ritam gradskog života. Kampus Gualtar je smješten oko tri kilometra od centra grada i funkcionira kao samostalni mali grad unutar grada, tako da i s tog aspekta se razlikuje od Coimbre u kojoj je Sveučilište centar i diktira ritam života grada.

U vrijeme moje posjete ovom portugalskom gradu studenti su upravo izvodili svoj performans rastanka sa akademskom godinom. Taj tradicionalni tjedan poznat je kao Enterro da Gata (sahranjivanje mačke) gdje "mačka" predstavlja neuspjeh na ispitima. Ulicama grada svaka pojedinačna fakultetska skupina u svojim uniformama izlaze na ulice Brage, i privlače veliki interes prolaznika, pa tako i mene, a posebno ceremonijal nad gradskom fontanom na Trgu Republike. Osjećaji koji se miješaju između zadovoljstva što dolazi kraj napornog studentskog rada i žalosti i tuge zbog rastanka od prijateljstava koje su tu stekli, moju osjetiti i promatrači. Svakoga može dirnuti gledanje te mladosti, te energije, uzvika, smijeha, a zatim zagrljaja i suza, i ja sam se morala brisati ispod oka, a i opet ću kad budem gledala snimljena videa.

U Bragi je izražena religijska važnost, pa se često naziva i portugalski Rim. Bragu još nazivaju i gradom nadbiskupa - Cidade dos Arcebisops, jer je bila stvarni crkveni feud od 1112-1790. godine. Naime, dvor u Bragi je bio glavno sjedište grofovije vladara Henrika od Burgundije i njegove žene Terese, roditelja prvog portugalskog kralja Alfonsa Henriques, a koji su darovali Bragu na upravljanje nadbiskupima. Zato se za ovu Nadbiskupiju kaže da je starija i od Portugala. Nadbiskupi su ovim dobili i potpunu neovisnost od kraljevske krune, funkcionirali su gotovo sedam stoljeća slično kao Vatikan, a imali su vjerski primat nad cijelim Pirinejskim poluotokom, natječući se za moć i utjecaj sa svjetski poznatim hodočasničkim odredištem Santiago de Compostela.

Nadbiskupi su utjecali na sadašnji izgled grada i formirali ga rušeći srednjovjekovne gradske zidine i otvarajući široke trgove sa brojnim baroknim crkvama i raskošnim palačama.

U starom dijelu grada zadržana je rimska povijesna baština, pa se tako svake godine krajem svibnja održava manifestacija Braga Romana. Bilo je lijepo gledati i susretati kostimirane rimske vojnike, kao da ste uronili u povijest, cijele ulice se pretvore u pozornicu na kojoj se oživljava Bracara Augusta. Naime, Bragu je car Dioklecijan, u 3. stoljeću, pod imenom Bracara Augusta, proglasio glavnim gradom ove rimske provincije Gallaecia, koja je obuhvaćala današnji Galiciju i sjeverni dio Portugala.

U grad se ulazi kroz vrata, koja zapravo nisu vrata, nego luk, Arco da Porta Nova, koji je postavljen u 16. stoljeću, kada su već prestali ratovi, pa su nadbiskupi odlučili da tu ne postave vrata koja bi taj prolaz zatvarala.

Ali, u svakom slučaju, turistima je to prva polazna točka i ulaz u pješačku zonu. Zanimljiva je izreka koja je poznata u cijelom Portugalu, kad netko negdje ostavi otvorena vrata, upitaju ga: Jesi li iz Brage?

Od ulaza se kreće ravno do katedrale Sé Catedral de Santa Maria de Braga, najstarije katedrale iz 11. stoljeća, koja je sagrađena na ostatcima rimskog hrama, mješavinom romaničkog, gotičkog i baroknog stila. U katedrali su grobovi roditelja prvog portugalskog kralja. Pored katedrale je prekrasan renesansni cvjetni vrt, Jardim de Santa Barbara u kojem se među cvijećem izvrsno uklapaju kameni gotički lukovi, koji su zapravo ostatci originalne srednjovjekovne arkade Nabiskupske palače - Paco Episcopal Bracarense, arhitektonski kompleks od tri krila, koja odražavaju tadašnju nadbiskupsku i politički i svjetovnu moć.

Na izlazu iz stare gradske jezgre prema Trgu Republike - Placa da Republica, ističe se toranj koji je zapravo jedini ostatak bivšeg dvorca - Castelo de Braga. Dvorac je služio kao moćna srednjovjekovna utvrda koja je štitila grad, a Torre de Menagem je bio zadnja linija obrane unutar dvorca. Početkom 20. stoljeća, sa namjerom širenja i urbanog razvoja, dvorac je srušen, dok je zaslugom intelektualaca sačuvan ovaj toranj, visok oko 30 metara. Danas se koristi kao muzej i kao vidikovac.

Trg Rebublike - Praça da República, spaja stari grad sa novim gradom, i to je omiljeno okupljalište za ispijanje kave na otvorenim terasama. Prostire se od zgrade sa dugačkim arkadama iz 16. stoljeća u koju je ugrađena crkva Igreja da Lapa, pa nastavlja sa velikom fontanom Chafariz da Praça da República i dugim njegovanim parkom obogaćenih raznim spomenicima duž avenije Avenida Central. Aveniju okružuju lijepe povijene palače. Istaknuto mjesto na trgu zauzima Zgrada Banke Portugala (Banco de Portugal), a na središnjem dijelu ističe se Basilica dos Congregatos.

Pažnju mi je privukao spomenik od okomite granitne stijene u obliku Afrike, unutar kojeg su reljefni portreti dvojice braće Roby, rođenih u Bragi, koji su kao portugalski vojnici poginuli u Africi početkom 20 stoljeća (1904. i 1915. godine). Kritičari postavljanja ovog spomenika ističu da se ovim glorificira imperijalizam, kolonijalno osvajanje i potlačivanje autohtonog stanovništva, dok povjesničari zagovaraju da se takvi spomenici stave u povijesni kontekst, u kojem se naglašava izvršavanje dužnosti prema domovini. Ovaj spomenik je podignut 1955. godine, za vrijeme diktatorskog režima Estado Novo, koji je opravdavao prisutnost Portugala u kolonijama kao civilizacijsku misiju i na svoje kolonije se gledalo kao prekomorske provincije u koje je Portugal donosio napredak infrastrukture i širenje kulture i pismenosti.

U parku je i spomenik papi Ivanu Pavlu II u znak sjećanja na njegovu posjetu Bragi, koji uključuje i tri oštre, piramidalne granitne stijene, a kompleks je poznat i kao Totus Tuus (Potpuno Tvoj), službeno papino geslo. Tri piramidalne stijene simboliziraju tri sveta brda Brage: Bom Jesus do Monte, Santuario do Sameiro i Santa Maria da Falperra.

S obzirom da nije bilo vremena obići sva tri brda, mi smo odabrali impresivno, svjetski poznato svetište Bom Jesus do Monte. Do brda se dolazi gradskim autobusom a za uspon iz podnožja brda do najpoznatijeg simbola grada, može se koristiti uspinjača (funicular) na tramvajskom sistemu ali sa pogonom na vodu. Uspon pješke vodi monumentalnim baroknim stubištem od 573 stepenice, pa iako nije lagan, ima svoju religijsku simboliku u tri faze te je šteta propustiti priliku za "podnijeti tu žrtvu uspona".

Prva faza je stubište križnog puta, koji je najduži i najzahtjevniji, a predstavlja fizičku patnju. Kroz postaje su postavljene kapele i skulpture kroz koje su prikazane dramatične faze križnog puta, a tematske fontane imaju simboličko značenje pranja grijeha. Na kraju ove faze je fontana pet Kristovih rana, čija voda priprema hodočasnike za sljedeću fazu - stubište pet osjetila. To je ujedno vizualno najatraktivniji dio, koji u baroknom cik-cak dizajnu i kontrastu tamog granita i bijele žbuke, na svakoj od pet platformi ima postavljenu fontanu čija voda simbolizira pročišćenje duše kontrolirajući osjetila koja mogu zavarati čovjeka: vid, sluh, miris, okus i dodir. Posljednja faza je prolaz kroz stubište triju kreposti, gdje je na svakoj od platformi fontana sa simbolikom vjere, nade i milosrđa. Na kraju se dolazi do prostranog trga ispred bazilike na kojem je Fontana pelikana, simbolizirajući Kristovu žrtvu davanja svoga tijela i krvi za čovječanstvo. Time se vjernike podsjeti na najveći čin Božje ljubavi i milosrđa, prije ulaska u crkvu.

Sa ovog brda se pruža predivan panoramski pogled na grad i uz to uživati u zelenilu, šumkim puteljcima, usponu do jezerca na kojem se mogu iznajmiti brodice za veslanje po jezeru, ili jednostavno sjediti u hladovini i slušati pjev ptica i žubor vode koja se spušta niz stijene i pećine. Baš kao da je taj uspon kroz sve ove simbolične faze ujecao na osjećaj potpunog mira koji traje, traje...i ostaje u svakom trenutkju sjećanja na to divno mjesto.

Bragu ću pamtiti i po ovom miru postignutom na brdu Bom Jesus do Monte, kao i po živosti gradske jezgre u kojoj se čini da ste zaronili u prošlo vrijeme, a najdojmljija uspomena biti će ovo promatranje emotivnog rastanka studenata na gradskoj fontani.

Fontana Chafariz da Praca da Republica