Liftom do oblaka na Tofani

Ne zove se bez razloga ova žičara od Cortine d'Ampezzo do vrha Tofane: Freccia nel Cielo -"Strijela u nebo", jer se čini da i doslovno, kao ispaljena raketa leti put gore, prema nebu i oblacima, koji po vrhovima Tofane lagano lebde. Njen vertikalan uspon uz masivne gromade koje sačinjavaju ovu planinu, na vrhu koje (čini se - tako nesigurno 😮, kao da će se odlomiti od stijene) viri zadnja postaja,  pomalo ulijeva i strah i oklijevanje: ući ili ne?

Tofane su planinski dolomitski masiv zapadno od Cortine d'Ampezzo, kojeg čine tri vrha, a svaki od njih je viši od 3000 m/nv: najjužnija Tofana di Rozzes 3225 m/nv, u sredini - najviša Tofana di Mezzo 3244 m te s njom povezana grebenom, najsjevernija Tofana di Dentro 3238 m/nv. Mezzo i Dentro su nekoć bili ledenjaci, koji su sada skoro u potpunosti nestali.  

A dilema ući ili ne, je nestala, jer se iskristalizirao jedan odgovor (baš kao što sam već negdje rekla i utvrdila da to moram zabilježiti kao svoju izreku 😊): Kada odlučite suočiti se sa Strahom, Strah se uplaši i pobjegne!, tako sam u ovom slučaju i sama u sebi prelomila: Idem!

I nije mi bilo krivo! Zaista, jedno nevjerojatno iskustvo koje ću pamtiti cijelog života. Do vrha Cima della Tofana di Mezzo na 3244 m/nv, dolazi se preko nekoliko postaja.  Ukrcaj u gondole,  koje mogu prevesti 6-8 osoba, je na prvoj postaji na 1250 m/nv u Cortini, kod Olimpijskog centra, a iskrcaj na drugoj postaji Col Drusciè na 1778 m/nv. Tu je i restoran, pa se može ostati ili nastaviti dalje liftom, pa se pri povratku zadržati, sve kako tko voli. Ova dionica prolazi preko zelenih šuma i vožnja je potpuno ugodna i ne izaziva nikakav strah. U blizini druge postaje je i malo umjetno jezero u obliku srca, do kojeg se može prošetati, a koji se tako lijepo vidi iz zraka kada se krene liftom na slijedeću, treću postaju do Ra Valles na 2470 m/nv. Liftovi imaju kapacitet za 20 - tak osoba, a vožnja se odvija u pratnji osobe koja upravlja liftom, pa se sada sve čini "pod kontrolom" i lakše.

Sada se svakako strah već povukao, iako je uspon vrlo strm, jer već vam krv drugačije kola žilama, a srcoliko plavo jezero i dolina Cortine d'Ampezzo koja se, kao na dlanu, pruža pred vama, podiže raspoloženje i smjelo presjedate u drugi lift koji vozi do četvrte, zadnje postaje Cima della Tofana di Mezzo na 3244 m/nv. 

Rijetke su prilike kada se možemo naći na takvim visinama, a rijeđi je i zrak, pa se ipak malo uplašite jer ne znate jeste li se zadihali zbog uzbuđenja ili je to ona pojava kojom vas plaše da će vam se dogoditi kada se uspnete tako visoko, pa vam nedostaje zraka i ne znate se tu "na nebu" ponašati kako treba. Čak i sama visinska razlika cijele dionice od cca 2000 m, koja se prijeđe u kratko vrijeme je vrlo, vrlo respektabilna i zapravo viša od mnogih planina na koje ćete ikada kročiti, pa zastanete trenutak kako biste cijenili ovo jedinstveno iskustvo i bili zahvalni na takvoj prilici u životu. 

Sada povratak natrag, pa čak i kroz oblak, pa čak i kada se lift na nekoliko trenutaka zaustavio u zraku, nije predstavljao nikakav problem. Dodatno još malo opuštanja u restoranu na Col Drusciè, uživanja na suncu i ugodan povratak u Cortinu d'Ampezzo 😊.











































Popularni postovi s ovog bloga

Lago di Braies

Na obali Ženevskog jezera

Staza kruha (Viel Dal Pan)

Ženevski blic

Samozatajni Bern