Snježna kraljica Marmolada
Nije čudno što su se drevni stanovnici Dolomita planinama obraćali kao živim bićima, kada ih i dan danas zovemo Veličanstvima, i kada se stvarno čini da su žive i da se miču i pokreću, pa tako onda, na koju god stranu Dolomita krenemo, odnegdje izviri Ona, čas je s jedne, čas s druge strane, pa kad se osvrnemo pitamo se "što se ono bijeli....".... " il' je snijeg, il' su labudovi...", ali..."da je snijeg, već bi okopnio..." jer ljeto je..."labudovi već bi odletjeli...".
Međutim, snijeg je to. Dapače, ledenjak, glečer, i nije okopnio. I ne bi ni trebao, pa Kraljica Dolomita Marmolada gleda, prati nas i pazi na naše korake, jer planine nemaju baš povjerenje u ljude, pa ponekad (kao u ljeto 2022. godine) zaprijete i zaplaše lavinama kojima zatrpaju one koji se približe, a ta strašna, bijela smrt, ako ne ubije odmah snagom direktnog udarca, ubija u kratkom vremenu gušenjem, jer pod lavinom se uguši i svaki zvuk, pa se ne čuje poziv u pomoć.
A kako je to uobičajeno u Dolomitima, mora tu negdje biti i neka legenda, kao ova prema kojoj su nekoć davno, davno na Marmoladi bile prekrasne, bujne livade, ali jednog dana, dva farmera ne htjedoše slaviti praznik, zbog čega nastade iznenadna snježna oluja te jaki i gusti snijeg više nije prestajao padati dok se Marmolada nije u potpunosti prekrila ledenjakom.
Pamti ova Kraljica i teške borbe iz Prvog svjetskog rata. Naime, greben Marmolade je bio granica između Italije i Austrougarske (baš kao što je sada granica između dvije talijanske pokrajine: Veneto i Južni Tirol), a kako se u svakom ratu poremeti razum ljudi, tako se dogodilo i ovdje. Kopanje tunela u ledenjaku i poticanje lavina minama, kako bi im poslužile kao oružje, osvetilo se bijelom smrti i pamti se "Bijeli petak" kada je 13. prosinca 1916. godine, na blagdan Svete Lucije, lavina pokosila više od 10000 vojnika i jedne i druge vojske, kada se na njih sručilo 200000 tona snijega, kamenja i leda. Užasno! Kao podsjetnik na to postavljen je Muzej na Punta Serauti, kako bi barem bio opomena.
Svoje ime Marmolada je dobila od grčke riječi "marmaroméno" što znači: mramorna, sjajna, blistava, tako da s pravom može nositi titulu Kraljice Dolomita, a uostalom najviša je planina u Dolomitima, sa svojim najvišim vrhom Punta Penia na 3343 m/nv te još 4 vrha: Punta Rocca 3309, m/nv, Punta Ombretta 3230 m/nv, Monte Serata 3069 m/nv, Pizzo Serauta 3035 m/nv. Sa Marmolade se vide gotovo svi Dolomiti: Sella, Puez grupa, Fanes grupa, Tofane, Antelao, Pelmo, Civetta, Pale di San Martino, Sassolungo, Sassopiatto, Catinaccio, pa čak i ledenjak Adamello u Brenta Dolomitima, a također i Austrijske alpe grupe GrossGlockner i GrossVendiger.
Kako bi stigli na ove visine, naša opcija nije bilo pješačenje, naime kao grupa znatiželjnika i zaljubljenika u prirodu, niti imamo vještine, ni znanje, ni kondiciju za takav krupan korak. Druga opcija je uspon žičarom od Malga Ciapela sa 1450 m/nv prema Coston d'Anteromoia 2350 m/nv, zatim Punta Serauta na 2950 m/nv i na kraju do terase Punta Rocca na 3265 m/nv. Veličanstvu Punta Penia 3343 m/nv, smo se sa terase Rocca s divljenjem kao kraljici poklonili, ostali začarani prostranstvom vrhova koji su se u nedogled protezali i zatim ponizno vratili natrag, shvaćajući kako smo maleni, krhki i lomljivi.
