Od Doline Sunca do Brenta Dolomita - a gdje je Bruno Orso?
Kada sam se odlučila za ovu pješačku stazu u ovom prirodnom rezervatu - Parco Naturale Adamello Brenta Geoparco, najvećem zaštićenom području u Trentinu, koji je zbog biološkog i geološkog bogatstva od 2015. godine dobio priznanje UNESCO-ove lokacije geoparka, nisam bila u potpunosti svjesna njene bogate flore, a naročito ne njene bogate faune.
Ali, kako to najčešće biva, kad god negdje odlučite ići, odjednom se pojave razne strašne vijesti, pa tako, ako krenete na Marmoladu, slušate vijesti o odronu golemog komada stijene, koji je pokrenuo lavinu te o potrazi i stradavanju planinara, koji su se zatekli na "via normale" i pokušavali doći na vrh (srpanj/2022), a ako krenete u Brenta Dolomite, odjednom su posvuda naslovi o turistu kojeg je u šumama Trentina, za vrijeme joggiranja, napala i usmrtila Medvjedica Bruna (travanj/2023)...itd, itd...
Međutim, opet sam izvukla svoju izreku o Strahu, te sam ga lijepo i mirno izignorirala i on nije imao kud, nego se povukao. Još je povremeno pokušavao izvirivati iza ponekog stabla, ali lijepi sunčani dan i grupa razdraganih ljudi s kojima sam se uputila na ovu stazu, odagnala mu je svaku šansu.
Ovaj park prirode sastavljen je od sedimentnih tornjeva Dolomita Brenta i planinskog ledenjačkog lanca Adamello-Presanella, vrlo tvrdog stijenja, nastalog iz magme zarobljene zemljinom korom i prekriveneog ledom. Iako se smatralo da planine zapadno od rijeke Adige nisu Dolomiti, istraživanjem geološkog sastava utvrđeno je da i planine Brenta pripadaju Dolomitima, pa da bi se razlikovali, naziva ih se Zapadni Dolomiti.
Zahvaljujući cjelovitosti i raznolikosti ovog teritorija, bogata je i zanimljiva fauna, od kojih je najznačajniji mrki medvjed (Bruno Orso), koji je sada i simbol ovog Parka. S obzirom da je populaciji mrkog medvjeda u Trentinu zaprijetilo neizbježno izumiranje, pokrenuti su projekti zaštite te su 1999. godine, radi obnavljanja održive jezgre, dovedena najprije dva medvjeda iz Slovenije: Masuna i Kirka, a do kraja projekta 2004. godine još 8 medvjeda, tako da ih je od dovedenih 10, sada preko 100, među njima i već spomenuta Medvjedica Bruna.
U Parku je vidljivo kako se nastoji informirati i osvješćivati posjetitelje parka o prisutnosti medvjeda i o pravilima ponašanja kako bi se omogućio neometani suživot čovjeka i krupne zvijeri. U svakom slučaju, ne treba zanemariti moguću opasnost u slučaju izazivanja životinje, međutim, ukoliko obznanimo glasnim govorom svoju prisutnost, a medvjedi su općenito sramežljivi i izbjegavaju ljude, oni će se udaljiti.
Naša ruta započela je u dolini Val di Sole, uspinjanjem žičarom iz Almazzaga sa 842 m/nv na planinu Vigo na 2017 m/nv, gdje su Rifugio Solander i Rifugio Orso Bruno (Odmorište Medvjeda Mrkog). Uslijedilo je spuštanje kroz borovu šumu bočnom stranom planine, kako bi izbjegli prestrmo spuštanje do jezera Lago delle Malghette na 1891 m/nv, s kojeg se pruža nevjerojatan pogled na Dolomite Brenta. Nakon odmora i šetnje oko jezera, uživanja u lijepom planinskom zraku i pejzažu, krenuli smo dalje najprije vrlo strmim, zatim postepenim spuštanjem, uglavnom kroz šumu sve do prijevoja Campo Carlo Magno na 1682 m/nv (Kamp Karla Velikog - nazvan po franačkom kralju iz 8. stoljeća koji je ovuda prošao u Rim, da bi na Božić 800. godine, bio okrunjen za prvog Cara Svetog Rimskog Carstva). Tu smo se ukrcali u autobus za Madonnu di Campiglio, ali o tome drugi put.
U svakom slučaju, ovakva putovanja podižu samopouzdanje, jer osim suočavanja sa svojim strahovima, ujedno se i kondicijski poboljšavamo, a svaka destinacija obogaćuje novim znanjima, bilo o prirodi, bilo o društvu, o povijesti, zemljopisu...Fotografije će samo djelomično moći dočarati taj doživljaj.
