Od Doline Sunca do Brenta Dolomita
Odluka o ignoriranju straha
Kada sam se odlučila za pješačku stazu u prirodnom rezervatu Parco Naturale Adamello Brenta Geoparco – najvećem zaštićenom području u Trentinu koje od 2015. godine nosi priznanje UNESCO-ova geoparka – nisam bila u potpunosti svjesna koliko su bogate njegova flora i fauna.
No, kako to obično biva, čim nekamo odlučite putovati, odjednom vas preplave zastrašujuće vijesti. Ako krenete prema Marmoladi, slušate o odronu golemog komada stijene koji je pokrenuo lavinu i stradavanju planinara na stazi via normale u srpnju 2022. godine. Ako pak krenete prema Dolomitima Brenta, posvuda nailazite na naslove o trkaču kojeg je u šumama Trentina u travnju 2023. napala i usmrtila Medvjedica Bruna... i tako u nedogled.
Ipak, ponovno sam izvukla svoju dobro poznatu izreku o strahu. Jednostavno sam ga i smireno ignorirala, pa mu nije preostalo ništa drugo nego da se povuče. Istina, povremeno je još pokušavao proviriti iza ponekog stabla, ali predivan sunčan dan i grupa razdraganih ljudi s kojima sam krenula na ovu stazu brzo su mu oduzeli svaku šansu.
Geološko srce Zapadnih Dolomita
Ovaj se park prirode sastoji od sedimentnih tornjeva Dolomita Brenta i planinskog ledenjačkog lanca Adamello-Presanella. Riječ je o vrlo tvrdim stijenama nastalima od magme koja je ostala zarobljena u Zemljinoj kori i s vremenom se prekrila ledom. Zanimljivo je da se nekada smatralo kako planine zapadno od rijeke Adige uopće ne pripadaju Dolomitima. Tek je kasnijim istraživanjima geološkog sastava utvrđeno da i planinski lanac Brenta pripada toj skupini, pa ih se danas, radi razlikovanja, naziva Zapadnim Dolomitima.
Zahvaljujući cjelovitosti i raznolikosti ovog teritorija, ovdje obitava bogata i fascinantna fauna. Njezin je najznačajniji predstavnik, a ujedno i simbol Parka, mrki medvjed (Orso Bruno). Budući da je populaciji mrkog medvjeda u Trentinu u jednom trenutku prijetilo potpuno izumiranje, pokrenuti su projekti zaštite. Radi obnove održive jezgre, iz Slovenije su 1999. godine najprije dovedeni medvjed Masun i medvjedica Kirka, a do završetka projekta 2004. godine još osam jedinki. Od početnih deset, populacija je danas narasla na više od stotinu medvjeda.
Suživot čovjeka i divljine
U Parku je vidljiv golem trud koji se ulaže u informiranje i osvještavanje posjetitelja o prisutnosti medvjeda, kao i o pravilima ponašanja koja omogućuju neometan suživot čovjeka i ove krupne zvijeri. Naravno, moguću opasnost u slučaju izazivanja životinje nikada ne treba zanemariti. Međutim, medvjedi su općenito sramežljivi i izbjegavaju ljude. Ako glasnim govorom pravovremeno najavimo svoju prisutnost, oni će se sami udaljiti.
Od doline Val di Sole do Kamp Karla Velikog
Naša je ruta započela u dolini Val di Sole. Žičarom smo se uspeli iz Almazzaga (s 842 m/nv) na planinu Vigo (na 2017 m/nv), gdje se nalaze planinarski domovi Rifugio Solander i Rifugio Orso Bruno (Planinarski dom Mrki medvjed). Kako bismo izbjegli prestrmo spuštanje, krenuli smo stazom kroz borovu šumu bočnom stranom planine sve do jezera Lago delle Malghette na 1891 m/nv, s kojeg se pruža nevjerojatan pogled na Dolomite Brenta.
Nakon odmora, šetnje oko jezera i uživanja u čistom planinskom zraku, nastavili smo put – najprije vrlo strmim, a potom blažim spuštanjem kroz šumu – sve do prijevoja Campo Carlo Magno na 1682 m/nv. Ovaj je prijevoj (u prijevodu Kamp Karla Velikog) nazvan po franačkom kralju Karlu Velikom iz 8. stoljeća koji je ovuda prošao na svom putu prema Rimu, gdje je na Božić 800. godine okrunjen za prvog cara Svetog Rimskog Carstva. Tu smo sjeli na autobus za Madonnu di Campiglio... ali o tome nekom drugom prilikom.
U svakom slučaju, ovakva putovanja uvelike podižu samopouzdanje. Osim što se suočavamo s vlastitim strahovima, radimo i na tjelesnoj kondiciji, a svaka nas destinacija obogaćuje novim znanjima o prirodi, povijesti i zemljopisu. Fotografije će moći dočarati samo djelić tog neprocjenjivog doživljaja.
