Bajkoviti Bruges

Ovaj grad na sjeverozapadu flandrijskog dijela Belgije, često nazivaju "Venecijom sjevera" zbog brojnih kanala na kojima se grad nalazi. Bruges mu je francuski, a Brugge nizozemski naziv, a uobičajeno ga izgovaraju "Briiž", gdje se ono "i" izgovara s položajem usta na "u", a sa izgovorom slova "i".

Putovanje u ovaj grad pamtiti ću kao "put u bajku", jer se srednjovjekovna jezgra grada čini netaknuta, nepromijenjena od srednjeg vijeka, a popločane ulice vijugaju između niza flandrijskih kuća sa zidovima od opeke, sa gotičkom arhitekturom, stepeničasto obrubljenim krovovima, na prozorima cvijeće, čipkaste zavjese sa flandrijskim motivima, u izlozima šarene tradicijske rukotvorine, uz kuće parkirani bicikli umjesto automobila, ulicom se čuje skladan topot konja, konjske kočije su sastavni dio prometa, slikoviti mostovi, čamci koji kanalima uzburkavaju vodu, dodaju dinamiku ovom mirnom, skoro uspavanom gradu, a miris vafli i čokolade oblikuju vam mozak tako da vam se čini sve nestvarno lijepim i osjećate se blaženo, kao opijeni, ili kao u snu iz kojeg se ne želite probuditi. Ovdje je lijepo, ne samo u božićno vrijeme, nego u sva doba godine činit će vam se kao ulazak u originalnu bajku. Ne smatraju ga bez razloga najromantičnijim gradom u regiji. Romantični park Minniewater, mirna oaza u centru grada, čak je i poznat kao "jezero ljubavi", savršen za laganu šetnju, slikovite poglede i sanjarenje nadahnuto tom bezvremenskom ljepotom.

Što se tiče nastanka ovog mjesta, čak i ovdje na sjeveru pronađeni su tragovi Rimljana iz 1. stoljeća prije Krista, dok ga u 4. stoljeću osvajaju Franci, kada postaje dio Flandrije te ojačavaju trgovinske veze sa Engleskom i Skandinavijom, pa se mjesto počinje nazivati Bryggia, što u staronordijskom jeziku znači "mjesto iskrcaja", odnosno luka. Malo po malo grad se počinje "udaljavati" od mora, jer sa novim naseljavanjem i gradnjom u 11. stoljeću grad gubi direktan pristup moru, ali se u 12. stoljeću grade nove zidine i kanali te Bruges dobiva povelju grada, u kojem je cvjetala trgovina i prerada vune. Povezanost sa Genovom otvorilo im je nove mogućnosti i priliv kapitala u gradske banke, pa je ovdje već na početku 14. stoljeća osnovana burza, možda najstarija trgovina dionicama na svijetu.

Međutim, s bogatstvom dolaze i nemiri. Na Grote Marktu - na velikom gradskom trgu se i danas nalazi spomenik vođama bune, poznate kao "Bitka zlatnih ostruga". Obelisk prikazuje flamanske građane, krojača i mesara: Jan Breydel i Pieter de Coninck, vođe belgijskih civila u 14. stoljeću protiv francuskih aristokrata Golden Spursa. Smatrali su se belgijskim nacionalnim herojima, a bitka kod Kortrijka, u kojoj obični pješaci nadjačaju moćnu konjičku vojsku, smatrala se prekretnicom u povijesnoj borbi za flamansko nacionalno oslobođenje i simbol otpora stranoj vladavini. Flamanski nacionalisti pisali su brojne pjesme o bitci zlatnih ostruga, slaveći njezine vođe.

U 16. stoljeću kanal Zwin, zahvaljujući kojem je Bruges bio pomorska metropola, počeo se zatrpavati muljem, pa je Antwerpen preuzeo ulogu vodeće flandrijske luke. Pokušaj vraćanja starog sjaja proizvodnjom čipke u 17. stoljeću nije pomogao, sve do 19. stoljeća kada Bruges postaje jedna od najznačajnijih turističkih destinacija engleskim i francuskim turistima.

Turisti su uvijek lako prepoznatljivi, poziraju ispred svih gradskih prizora, tako i niza kućica sa tipičnim flandrijskim krovovima, koje okružuju glavni trg Grote Markt/Grand Place. Na južnoj strani trga dominira veliki zvonik - Belfry, srednjovjekovni zvonik s 366 stepenica do vidikovca (uspinjanje sam ovaj put propustila zbog velikog reda za ulaz, pa eto imati ću povoda za povratak). Odmah do glavnog trga je još jedan trg, De Burg, na kojem je Bazilika Kristove Krvi, crkva i hodočasničko mjesto s relikvijom. Tu su još i Muzeji, Gradska vijećnica i Policijska postaja.

Katedrala Sint-Salvatorskathedraal, rimokatolička crkva, posvećena je Verrezenu Zaligmakeru, prema nizozemskom značenju "Uskrslom Spasitelju', (latinski Salvator - Spasitelj) i svetom Donaciju iz Reimsa. Inače u 19. stoljeću još uvijek je bila znatno manja i manje impozantna od obližnje Gospine crkve te ju je trebalo prilagoditi novoj ulozi gradnjom višeg tornja uz nju, tako da sada sa svojom visinom od 99 metara, izgleda kao neoromanička kula nalik tvrđavi.

Onze-Lieve-Vrouwekerk, katolička Crkva Naše Gospe, je gotička crkva, izgrađena u 13. stoljeću, poznata po tom svom visokom tornju od 115,6 metara pa i dalje ostaje najviša građevina u gradu i treći najviši toranj od cigle na svijetu. Oltarna pala velike kapele u južnoj lađi, čuva najslavnije umjetničko blago crkve - bijelu mramornu skulpturu Madone i Djeteta djelo Michelangela.

Ono što je meni u ovom gradu privuklo pažnju je Poverello kuća, čiji je osnivač Jan Vermeire (1919-1998), a naziv joj u prijevodu znači "mali siromah" što je i nadimak Sv Franje.

Jan je bio briselski liječnik, rano se povukao iz zdravstvenih razloga i preselio se u Ardenne kako bi živio mirnije. Družio se s mladim svećenikom s kojim je razgovarao o svemu osim o religiji. Jednom je prisustvovao njegovoj Misi i propovijedi nakon čega se njegov život promijenio iz temelja. Inspiriran mnogim ljudima koji su radikalno slijedili Kristov put, kao što su Charles de Foucauld, Teresa Lisieux, Vincent de Paul, Don Bosco i Franjo Asiški, povukao se u šume u samostalnoj kabini za molitvu i razmišljanje. Vratio se da bi osnovao Poverello 1978. prvo mjesto dobrodošlice. Naime, pitao se zašto je imao krevet, hranu, grijanje i obitelj dok drugi nisu? Tako je Poverello proširio broj svojih kuća po Belgiji, i danas ima preko 400 dobrovoljaca koji nastavljaju na onome za što je osnovana organizacija: učiniti da se svi, veliki ili mali, bogati ili siromašni osjećaju kao kod kuće u Poverelu. Jan je govorio: "Poverello nije za siromašne, već za bogate koji žele dobiti priliku za dijeljenje. "

Evo još malo njegovih riječi:

"Ali nije lako govoriti o ljubavi,

O jedinstvenom izvoru života,

Onima koji su povrijeđeni,

....

Govoriti o nadi,

Onima koji se utapaju zbog ponavljajućih zastoja,

Nije vrijeme da govorite lijepo riječima,

Nije vrijeme za uvjeravanje,

Već samo prisutnost u jednostavnosti i slušati,

I tražiti mudrost i ljubav i odgovoriti na potrebe."

Kolodvor