Kišni Belluno
Šarmantni gradić pod maglenim velom
Na strmoj litici, točno iznad ušća rječice Torrente Ardo u rijeku Piave, uzdiže se šarmantni gradić Belluno, kojega venecijanske Predalpe slikovito odvajaju od prostrane venecijanske nizine. Belluno je glavni grad istoimene pokrajine u regiji Veneto te iznimno važno kulturno i povijesno središte u Istočnim Dolomitima i Nacionalnom parku Dolomiti Bellunesi.
No, onoga dana kada smo posjetili Belluno, uporna nam kiša nije dopustila da uživamo u prepoznatljivim pogledima na beluneške Dolomite. Na njih se, naime, spustila gusta magla i potpuno ih sakrila od naših znatiželjnih pogleda. Ipak, rekli smo sami sebi: što je – tu je. Lijep se doživljaj može roditi i pod kišobranom, pa nismo dopustili da nam sivo vrijeme pokvari planove niti pokoleba dobro raspoloženje.
Od keltskog "sjajnog brda" do Mletačke Republike
Svoje predivno ime Belluno duguje keltskim riječima belo-dunum, što u doslovnom prijevodu znači "sjajno brdo". Prije velikog širenja Rimljana prema sjeveru oko 200. godine prije Krista, ovo je područje uglavnom bilo nastanjeno venetskim i keltskim stanovništvom. Pod Rimskom Republikom grad postaje dijelom čuvene regije Regio X Venetia et Histria. Mnogo kasnije, početkom 15. stoljeća, Belluno se dragovoljno predaje Mletačkoj Republici, a nakon njezina pada potkraj 18. stoljeća postaje austrijski posjed, da bi u 19. stoljeću konačno ušao u sastav Kraljevine Italije.
Trg mučenika: Svjedok burne prošlosti
Gradski trg, koji na prvi pogled više izgleda kao široka, otmjena avenija, obrubljen je prekrasnim elipsastim lukom zgrada koje su nekada pripadale najznačajnijim plemićkim obiteljima Belluna. U dalekoj prošlosti, još od antičkih vremena, ovaj je prostor služio kao polje za sajmove i vojnička okupljanja pod imenom Campo di Marte (Marsovo polje).
Svoje današnje ime, Piazza dei Martiri (Trg mučenika), dobio je u Drugom svjetskom ratu. Naime, kada je Belluno bio pripojen Trećem Reichu, trg je svjedočio stravičnim zločinima, ali i jednom nevjerojatno hrabrom činu kapucina Girolama Bortignona. On se energično i bez straha suprotstavio okupacijskim vlastima kako bi iskazao dostojanstvenu posljednju počast četvorici mladih partizana koje su fašisti objesili o rasvjetne stupove na samom trgu.
Drevna vrata i čuvari grada
Na južnoj strani trga nekada su se nalazile čvrste gradske zidine; stajale su ondje sve do 18. stoljeća, kada su srušene kako bi se oslobodio prostor za izgradnju novih građanskih kuća.
Na ostacima tih drevnih obrambenih zidina i danas stoje povijesna gradska vrata. Među njima se ističe Porta Dojona, koja je ime dobila po obližnjoj obrambenoj kuli s kojom je bila povezana, a sam naziv vuče korijen iz srednjovjekovnog oblika engleske riječi dungeon – tamnica.
Posred samog trga smjestila se se i vrata Porta Dante, otvorena potkraj austrijske vladavine kao snažan patriotski simbol kulturnog ujedinjenja Italije, u narodu poznata i kao "Mala vrata". Osim njih, u gradu se mogu vidjeti i Južna vrata, koja se uzdižu visoko iznad same rijeke Piave – Porta Rugo.
Legenda o svetom Martinu, apostolu sela
Glavni zaštitnik Belluna još je od 6. stoljeća sveti Martin. Ta je odluka donesena nakon što je tadašnji beluneški biskup Feliks čudesno ozdravio pomazavši se svetim uljem u hramu ovog sveca u Ravenni.
Priča o svetom Martinu uistinu je fascinantna. Rođen je u 4. stoljeću na području današnje Mađarske, a otac mu je namijenio vojnu karijeru u elitnoj carskoj gardi. Preokret u njegovu životu dogodio se na vratima grada Amiensa, kada je ugledao promrzlog prosjaka. Nemajući novca, mladi je vojnik mačem razrezao svoj skupocjeni vojnički ogrtač i polovicu dao siromahu. Iste mu se noći u snu ukazao sam Isus Krist, zaogrnut tim istim komadom tkanine. Nakon tog viđenja Martin napušta vojsku, prima krštenje i posvećuje se duhovnom životu.
Iako je kasnije postao biskup grada Toursa, u duši je ostao skroman redovnik. Nastavio je neumoran misionarski rad na selima i liječio bolesne, zbog čega je zapamćen kao "apostol sela". Preminuo je nakon punih 26 godina biskupovanja, a dan njegova pokopa, 11. studenoga, i danas se diljem Europe slavi kao popularno Martinje.
Arhitektonski biseri Trga Duomo
Katedrala svetog Martina (Duomo di Belluno) veličanstveno se izdiže na toj "sjajnoj stijeni" Belluna. Njezina je unutrašnjost nevjerojatno prozračna i elegantna, podijeljena u tri prostrane lađe s visokim, vitkim gotičkim lukovima, raskošnim mramornim oltarima i brojnim dragocjenim alegorijskim slikama. Zbog njezine iznimne povijesne važnosti, papa Ivan Pavao II. podigao ju je 1980. godine na dostojanstvo male bazilike.
Odmah pokraj katedrale, na Trgu Duomo (Piazza Duomo), smjestila se i prekrasna renesansna Palača mletačkih knezova (Palazzo dei Rettori) s vitkim tornjem sa satom. Njezino pročelje krasi otvoreni trijem sa stupovima, okruglim lukovima i bogato ukrašenim kapitelima, a na samoj fasadi stoje isklesani grbovi svih venecijanskih rektora koji su kroz stoljeća upravljali Bellunom. Danas je ta palača pretvorena u gradsku vijećnicu.
Ljubav pod kišobranom za kraj dana
Prije nego što smo krenuli dalje, ondje nas je dočekao jedan predivan, topao prizor: kiša koja je uporno lijevala nimalo nije smetala mladom paru koji je upravo izlazio iz vijećnice, pretpostavljamo, nakon sklapanja braka. Stigli su bez velike pratnje, bez svatova i pompe – posve sami, zaštićeni tek jednim kišobranom i svojom iskrenom ljubavlju. Bio je to savršen, topao završetak našeg kišnog dana na ovome "sjajnom brdu".
Primjedbe
Objavi komentar