Luksuzna Cortina doline Ampezzo
Cortina d'Ampezzo se smatra jednim od najekskluzivnijih i zimskih i ljetnih odmarališta u Europi, a nakon moja tri posjeta ovoj destinaciji i nekoliko usputnih prolazaka kroz ovu dolinu, moram priznati da je još uvijek smatram posebnom, jer osjećam posebnu toplinu oko srca kad se Cortina spomene, što očito onda mora značiti ljubav, pa dok joj se drugi obraćaju kao "Biseru Dolomita" ja joj tepam: Cortina-Amore mio.
Svoje ime Cortina d'Ampezzo nosi tek 100-tinjak godina, naime sve do kraja Prvog svjetskog rata bila je poznata samo kao Ampezzo (Amplitum, latinski - široki prostor), da bi 1923. dobila sadašnje ime, uzimajući ime najvećeg od šest manjih naselja doline: Alvera, Azon, Cadin, Chiave, Cortina, Zuel. U prijevodu joj ime znači - Zavjesa doline Ampezzo i baš joj pristaje, s obzirom da je lepršavo kao zavjesa postavljena unutar okvira od fasinantnih dolomitskih vrhunaca, uz planinsku rijeku Boite.
Prisutnost ljudskog života koja je ovdje pronađena, datira 6000 godina prije Krista. Unatoč tragovima prisutnosti plemena Veneto u 5. st. pr. Kr. te Rimljana od 1. st. pr. Kr. , nema trajnijeg naselja sve do 12. stoljeća, kada se pojavljuje kao Ampezzo i kada postaje dio Akvileje. Tijekom tog razdoblja nastao je statut "Regole" iz Ampezza, koji je propisivao jednakost svih ljudi pred zakonom, jednaka prava muškaraca i žena i nije priznavao nikakvu plemićku titulu svojim građanima. Statut je bio iznimno moderan i potvrđivan od onih koji su i poslije toga vladali ovim područjem, odnosno Mletačka Republika u 15. stoljeću te Habsburška Monarhija u 16. stoljeću pa je Ampezzo, osim zavidne autonomije, imao i veliku količinu bogatstva. Napoleonovo osvajanje i pripajanje Republici Veneciji je kratko trajalo, a ponovno vraćanje pod austrijsku vlast u 19. stoljeću, dovelo je do razvoja turizma i omogućilo podizanje brojnih impozantnih građevina. Ponovno se podiže zvonik uz crkvu Svetog Filipa i Jakova na mjestu dotadašnjeg manjeg zvonika, sada vidljiv i prepoznatljiv simbol Cortine, izrađen od dolomitskog kamena koji se izvrsno uklapa u dolomitsku scenu, sa šest zvona, koja su zaslugom Karla Habsburškog, zadivljenog njihovom zvonjavom, sačuvana od rastapanja za naoružanje za potrebe u Prvom svjetskom ratu.
Tek kada postaje dio Kraljevine Italije, nakon Prvog svjetskog rata, Ampezzo dobiva ime Cortina d'Ampezzo. Međutim, jačanjem fašizma u Italiji, Cortina gubi dio svog identiteta. Naime, iako je fašistička hijerarhijska garnitura birajući Cortinu kao svoje mjesto za provođenje godišnjih odmora, doprinijela velikom priljevu kapitala i izgradnji skijaških staza i žičara, zahtjevi za jezičnom homogenizacijom zamijenjujući njihov ladinski jezik talijanskim, kao i preimenovanjem ulica u "domoljubnija" imena kao na primjer Corso Italia, oduzeta im je dugostoljetna autonomija, što je za njih bio težak udarac. Nadalje, Drugi svjetski rat je dodatno usporio njen razvoj, ali je barem sačuvana od bombardiranja, s obzirom da je bila pretvorena u grad-bolnicu. Nakon rata pripada Italiji, pokrajini Belluno, regiji Veneto.
Zimske Olimpijske igre koje su se u Cortini trebale održati 1944. godine, zbog rata su pomaknute na 1956. godinu, a kako su to bile prve igre koje su se odvijale uz televizijski prijenos, Cortina postaje međunarodno poznata, što dodatno daje turizmu zamah i donosi gospodarski procvat.
Cortina će ponovno biti domaćin Zimskih Olimpijskih igara 2026. godine, sada zajedno sa Milanom, koji su dobili prednost pred glavnim pretedentom Stockholmom. U gradu se već na veliko radi na pripremama za tu važnu sportsku manifestaciju, tako da se neke građevine temeljito obnavljaju, rušeći ih i zamijenjujući novima, dok se kod nekih obavljaju manje rekonstrukcije i uljepšavanja.
Zanimljivo je da Cortina i danas s nostalgijom gleda na vrijeme pod austrijskom vlasti, pa se može primjetiti da veličaju habsburške vladare, ili na primjer da na gradskim priredbama obavezno sviraju "Radetzky-marš", odnosno vojnu koračnicu Johanna Straussa, posvećenu austrijskom feldmaršalu Josefu Radetzkyju, koja slavi austrijsko ponovno osvajanje Milana nakon revolucionarnih ustanaka u Italiji 1848. godine. Donedavno je na glavnom trgu bio spomenik Maksimilijanu I, postavljen 2011. godine u spomen na 1511. godinu i ujedinjenje sa Tirolom.
Svoju želju da i danas pripadaju Južnom Tirolu izrazili su na referendumu 2007. godine, izglasavajući odcijepljenje od Veneta i pripajanje regiji Trentino Alto Adige/Južni Tirol, s obzirom na kulturne veze sa zajednicom koja također govori ladinski jezik, međutim, referendum nije izvršni, a konačnu odluku o tome može donijeti samo zakon talijanskog parlamenta uz suglasnost oba regionalna vijeća. Ipak, u skladu s propisima o zaštiti jezičnih manjina, lokalne vlasti od tada koriste ladinski jezik u natpisima za imena ulica i mjesta. Kao simbol privrženosti lokalnoj baštini, većina stanovnika uz talijanski tečno govori ampezzano - lokalnu verziju ladinskog, koji je sada priznat kao jezik a ne samo kao dijalekt.
U Cortinu se planiram vratiti i vraćati, jer ovo mjesto, ne samo da ima fascinantnu prirodu koja ga okružuje, nego privlači i svojom samouvjerenošću, svjesna svoje povijesne i kulturne vrijednosti i svjesna svog jedinstvenog identiteta.
Corso Italia
