Na ledenjaku Presena
Ljeto na 3000 metara nadmorske visine
Ono što sam nekada smatrala posve nedostižnim i gdje sebe nikada prije nisam zamišljala, odjednom se otvorilo kao stvarna mogućnost. Presretna sam što smo je uspjeli iskoristiti i naći se na točki koja slikovito označava visinu od 3000 metara nadmorske visine. Usred ljeta ovdje vlada ugodnih sedam stupnjeva jer se nalazite izravno iznad ledenjaka Presena, u samom srcu Parka prirode Adamello-Brenta, na povijesnoj granici između dviju talijanskih pokrajina: Trentino-Alto Adigea (Južnog Tirola) i Lombardije.
Stajali smo ondje, pomalo nestrpljivo čekajući da se pomakne skupina Talijana koji su bili potpuno usredotočeni na pogled prema ledenom prostranstvu Adamella. Potajno smo željeli da što prije krenu jer ih zacijelo čeka njihova planinarska staza i neka nova, lijepa avantura, a sve to kako bismo sami, u potpunoj tišini, mogli uživati očarani ovom pozicijom s koje se pruža nevjerojatan pogled na spektakularan, netaknuti okoliš ovog prirodnog rezervata.
Ovaj je park prirode najveće zaštićeno područje u cijelom Trentinu. Na njegovu se prostoru veličanstveno spajaju Brenta Dolomiti s moćnim planinskim lancem Adamello-Presanella, koji se ponosi najvišim vrhom u kantonu, Cima Presanella na 3558 metara, te gorostasnim ledenjakom Adamello na 3539 metara nadmorske visine. Park se prostire na impresivnih 620 četvornih kilometara, a kada je osnovan 1967. godine, bio je prvi takve vrste u cijeloj Italiji. Zahvaljujući svojoj jedinstvenoj geologiji i geomorfološkoj baštini, danas s ponosom uživa status zaštićenog UNESCO-va geoparka.
Fascinantno je razmišljati o tome kako se ledenjaci zapravo stvaraju na mjestima gdje je nakupljanje snijega dugotrajno veće od njegova topljenja. Oni su ujedno i najveći prirodni spremnici slatke vode na planetu koju tijekom tople sezone polako otpuštaju, što je od vitalne važnosti za ljude, životinje i biljni svijet u ovim krajevima. Zato ih mještani danas, pokrivanjem golemim bijelim plahtama od geotekstila, očajnički nastoje sačuvati i zaštititi od ubrzanog nestajanja uslijed globalnog zatopljenja.
Bijeli rat i jeka balade u mračnim tunelima
Nažalost, i ovo je predivno visinsko područje u prošlosti bilo poprište surovih i teških borbi u Prvom svjetskom ratu, s obzirom na to da je upravo ovuda prolazila granica između Kraljevine Italije i Austro-Ugarske. Kao trajno sjećanje i glasna opomena, na prijevoju Passo Paradiso otvoren je ratni muzej na otvorenome, posvećen tom strašnom "Bijelom ratu" (Guerra Bianca).
Zakoračivši u taj hladni, mračni tunel isklesan u kamenu i ledu, osjetila sam neobjašnjivu tugu. Odjednom su mi se u glavi počeli vrtjeti stihovi legendarne pjesme Fabrizija De Andréa. Ta potresna balada "Andrea", koja pjeva o mladome talijanskom vojniku Andrei i njegovoj tragičnoj ljubavi prema francuskom vojniku koji pogiba na fronti, zvučala je u toj jeci tunela kao najtiša i najteža optužnica protiv rata. Kroz priču o mladiću koji na kraju sakuplja crne uvojke i baca se u zdenac, ogoljuje se sav besmisao rata. Svako nasilno prekrajanje granica za posljedicu neminovno ima užasna stradanja ljudi, ali i nepopravljivo uništavanje same prirode; sulude ratne operacije miniranja i bušenja labirinta tunela unutar samog ledenjaka očito su trajno i negativno utjecale na njegovo današnje ubrzano otapanje.
Passo Tonale
Ovaj naš izlet do visine od 3000 metara zapravo je bio iznimno brz i ugodan uspon sustavom žičara koji kreće s prijevoja Passo Tonale na 1885 metara nadmorske visine. Žičara vas najprije vodi do prijevoja Passo Paradiso na 2587 metara i gorskog jezerca Lago del Monticello, da bi vas potom druga gondola dovezla ravno na Passo Presena na okruglih 3000 metara, odakle se do samog vrha Cima Presena na 3069 metara lako dolazi pješice uz obližnje brdo. Povratak na prijevoj Tonale istim žičarama, također je bio brz i ugodan.
No, ako se u mislima potpuno zaustavimo u sadašnjosti, ovaj naš kratki, ležerni izlet – taj čudesni uspon osmišljen samo kako bismo popili toplu kavu na 3000 metara visine pod samim oblacima 🙂 – ostavio je nevjerojatno upečatljiv dojam na nas i posve sigurno će nam još jako, jako dugo ostati u najljepšem sjećanju.
Melodija za sjećanje: Stihovi Fabrizija De Andréa
Evo za kraj, kao jedna vrsta sjećanja i riječi pjesme "Andrea", koji čujem u glavi onako kako ih samo Fabrizio De André može otpjevati:
Andrea s'è perso (Andrea si è perso), s'è perso e non sa tornare
Andrea aveva un amore, riccioli neri
Andrea aveva (Aveva un dolore) un dolore, riccioli neri
C'era escrito sul foglio ch'era morto sulla bandiera
C'era scritto e la firma era d'oro, era firma di re
Ucciso sui monti (Ucciso sui monti di Trento) di Trento dalla mitraglia
Ucciso sui monti di Trento dalla mitraglia
Occhi di bosco, contadino del regno, profilo francese
Occhi di bosco, soldato del regno, profilo francese
E Andrea l'ha perso, ha perso l'amore, la perla più rara
E Andrea ha in bocca, ha in bocca un dolore, la perla più scura
