Alpska razglednica Val di Funes i Puez Odle
Prve razglednice i slike Dolomita s kojima sam se ikada susrela, prikazivale su jednu fascinantnu formaciju nazubljenih planinskih vrhova, gledanu iz pitome, zelene, brežuljkaste doline, u kojoj se nenametljivo ističe jedna mala, lijepa, skoro obična crkvica i pitomo malo mjesto okruženo alpskim pašnjacima i livadama. Činilo se kao da to ne može biti stvarno mjesto, već kao da je naslikano, kako bi bilo dio bajki o idiličnom, jednostavnom, planinskom životu. Nisam znala da to mjesto postoji i da je to Santa Maddalena u dolini Val di Funes, zaogrnuta planinskim vijencem "igli koje strše u nebo" - Puez Odle.
Kada mi se pružila prilika da dođem ovdje, razglednica je na jedan dan oživjela, a moje veliko zadovoljstvo što se mogu nadisati tog svježeg, čistog planinskog zraka, pamtit ću nadalje preko svojih fotografija koje sam u ovom jednodnevnom izletu zabilježila. Propješačili smo dio Staze Adolfa Munkela (osnivača Dresdenskog alpinističkog saveza, po kojem je staza dobila ime kada je utemeljena 1905. godine), koja se provlači kroz šume i alpske livade, od Malga Zannes/Zans na 1680 m/nv preko Dusler Alm na 1782 m/nv do Rifugio delle Odle/Geisler Alm na 1996 m/nv i Malga Casanago/Gschnagenhardt Alm na 2006 m/nv. Naš povratak na početno mjesto uslijedio je istom rutom, ali se inače ova staza nastavlja kružno u smjeru kazaljke na satu (dio rute se poklapa sa dijelom Alta via 2 na dionici Rifugio Genova - Rifugio delle Odle).
Puez Odle - te nazubljene stijene, još su dodatno tajanstvene svojim imenom na ladinskom jeziku, vrsti retoromanskog, najstarijeg jezika kojim se govori u Dolomitima. Naime, Ladini, manja skupina naroda, koji živi na alpskim prostorima od drevnih vremena (prva naselja datiraju iz srednjeg brončanog doba), su vrlo senzibilirani u pogledu uvažavanja vlastitog jezika i kulture, te su uspjeli postići da se u ovoj regiji koristi uz talijanski i njemački, kao jedan od službenih jezika, a na ustanovama uz službenu talijansku vijori i njihova plavo-bijelo-zelena zastava. U ovom području stanovnici se služe sa sva tri jezika, pa je svejedno pozdravite li ih sa Buongiorno!, Guten Tag!, Bun dé! ili pitate za odmorište: Rifugio, Hütte ili Ütia.
Po povratku sa staze svratili smo i do crkvice Santa Maddalena, (usput smo ugledali i još jednu slikovitu baroknu kapelu Chiesetta di San Giovanni in Ranui - ali se nismo imali vremena zaustavljati). Vrlo je važno (a to se može primjetiti i po natpisima uz mjesto) da se poštuje privatni život mještana, da se ne narušava ovaj ugodni mir turističkim "nasrtajima" dronovima i traženjem pozicija za "instagramske fotografije" gaženjem njihovih privatnih posjeda. (Možda bi trebalo naučiti ponešto od tih ljudi?)
