Na visoravni Parka prirode Fanes-Sennes-Braies

-

Mnogobrojne planinarske staze u ovom dolomitskom sklopu planina, koje čine drugi po veličini park prirode na 26 tisuća hektara u Južnom Tirolu, dostupne su sa različitih pravaca, pa su zato i vrlo popularne, jer se sa visokih visoravni okruženih strmim dolomitskim stijenama, pruža nevjerojatan pogled prema svim stranama svijeta. Raznolikost flore i faune također je reprezentativna za cijelo dolomitsko područje.

Imaju li stvarno nešto posebnije ove visoravni po kojima smo mi prošetali ili smo pali pod utjecaj začaranog svijeta saga i legendi koje govore o hrabrim ratnicima, junakinjama, životnjama koje se udružuju na strani dobra,  planinama sa zlatnim srcem...

Strme i naizgled nepremostive stijene odjednom se otvaraju i pronalazite prolaz, težak, mukotrpan, skoro vertikalan uspon, ali kad ste ušli kroz vrata alpskog pašnjaka, preplavi vas radost i razdragano se rastrčite da bi ste se družili sa kravama, konjima, magarcima...zatim tražite u rupama svisca, jer vas zivka svojim zviždukanjem, pa opet preskačete preko potoka, uranjate bose noge, hladna voda otklanja umor, rukom grabite vodu, pijete, okus je nevjerojatan...sretni ste.

Staza kojom smo išli dio je velike alpske rute Alta via 1, koju mnogobrojni planinari i zaljubljenici planina prehodaju za 7-12 dana, a koja počinje uz obalu jezera Lago di Braies, a završava u La Stangi blizu Belluna, prelazeći Dolomite od sjevera prema jugu u duljini cca 120 km. Veliki dijelovi se protežu iznad 2000 m/nv a na najvišoj točki dosežu čak 2752 m/nv. Ruta je označena plavim trokutom u kojem je napisan broj 1.

Naš dio staze odnosio se na cca 18 km, prelazeći od Restorana Capanna Alpina preko vidikovca Col de Locia, ulazak na pašnjak Alto piano di Fanes, odmor kod planinske kolibe Malga Gran di Fanes, prelazak preko prijevoja Passo Limo, na kojem je prekrasno jezero Lago di Limo, spuštanje do Rifugio de Fanes i Rifugio Lavarella, pauzom za ručak te povratak natrag istom rutom. Krenuli smo ujutro oko 9 i 30h, a vratili na mjesto polaska oko 17 30h, u kojem je "čisto hodanje" iznosilo cca 6 sati.

Nosit ću u srcu ovu rutu, ostati će u mom sjećanju kao predivno proveden dan, umor tijela nadoknađen je odmorom duše, pa je i tijelo za čas prihvatilo novu pokretačku energiju.

Col de Locia

Col de Locia
Col de Locia
Col de Locia
Col de Locia





Alto piano di Fanes

Alto piano di Fanes
Alto piano di Fanes
Alto piano di Fanes


Alto piano di Fanes
Alto piano di Fanes
Alto piano di Fanes










Lago di Limo
Lago di Limo
Lago di Limo
Lago di Limo
Lago di Limo

Lago di Limo - polazak prema Rifugio Fanes i Rifugio Lavarella
Lago di Limo

Rifugio Fanes
Rifugio Lavarela u uvali sa jezerom Lé Vert
Lé Vert
Rifugio Lavarella
Rifugio Lavarella
Lé Vert
Rifugio Fanes

Malga di Gran Fanes
















Povratak prema Col di Locia
Silazak sa Col di Locia
Silazak sa Col di Locia 
Capanna Alpina


Lokacija: Fanes-Sennes-Braies Natural Pk, 39030 S. Vigilio BZ, Italija

Popularni postovi s ovog bloga

Lago di Braies

-
Slika
Evo već sam drugi put na jezeru Lago di Braies, naime posjet Dolomitima ne može proći bez posjete ovom jezeru, koje je jedno od najfotografiranijih, najatraktivnijih i najposjećenijih alpskih jezera. Zbog velikog pritiska turista na ovu destinaciju, uvedena je posebna regulacija od 2021. godine, kako bi se zaštitilo jezero i priroda oko njega, kao dijela Parka prirode Fanes-Sennes-Braies. Jezero tirkizno-plave boje nastalo je klizištem ogromnih gromada podno planine Croda del Becco (Seekofel), te baražom (pregradom) rijeke Braies (Prags).  Ovo područje je povijesno pripadalo Austriji, a nakon 1. svjetskog rata pripada Italiji. Tako su i nazivi mjesta dvojezični, pa je talijanski naziv jezera Lago di Braies, a na njemačkom jeziku Pragser Wildsee. Jedno je od najdubljih jezera u pokrajini Bolzano, s najvećom dubinom od 36 m, a prosječnom dubinom od 17 m. Hotel Lago di Braies, izgrađen 1899.godine, bio je za vrijeme 2. svjetskog rata nacistička baza. Još i danas kruži priča o potopljenom
Read more »

Na obali Ženevskog jezera

-
Slika
Vrijeme za pauzu na obali Ženevskoj jezera u mjestu Lausanne u Parku Olimpijskog centra, bilo je dragocjeni dar za tijelo i dušu. Nije mi krivo što  nismo stigli posjetiti centar Lausanne, koji je od obale udaljen otprilike tridesetak-četrdeset minuta pješačenja blagom uzbrdicom (visinske razlike cca 500 m), pa pretpostavljam da je sa te uzvisine također prekrasan pogled, (a što vjerojatno zna moj prijatelj iz djetinjstva 😊), međutim, to ću ostaviti sebi kao mogućnost da jednog dana i taj grad posjetim. Vrijeme, vrijeme...uvijek je nekako to vrijeme nešto čega nam nedostaje kada smo na putovanju, jer bi htjeli vidjeti što više, obići što dalje, stići posvuda, dotaknuti prostor, fotografirati sebe u tom novootkrivenom prostoru, valjda kako bi se uvjerili da smo tamo uistinu i bili, ili kako bi se hvalili gdje smo bili.  Na ulazu u Olimpijski Park, jer je Lausanne sjedište Međunarodnog Olimpijskog odbora, dočeka vas Pierre de Coubertin - skulptura utemeljitelja modernih Olimpijskih igar
Read more »

Staza kruha (Viel Dal Pan)

-
Slika
Pogled sa Porta Vescovo na Marmoladu Dođe to vrijeme kada se učini privlačnije provesti ljeto u planinama nego na moru, i zaista neka drugačija vrsta odmora zaustavi vrijeme, pa ono sasvim mirno i polagano teče i pusti duši da uživa u svakom koraku, svakom pogledu, svakom zvuku, cvijetku pored puta, ptici koja proleti... Danas izdvajam stazu Viel Dal Pan (Put kruha ili Staza kruha) u Dolomitima, na koju smo krenuli iz Arabbe uspinjući se žičarom do Porta Vescovo na 2478 m/nv zatim pješačenjem zelenim planinskim grebenom koji se interesantno smjestio između kamene gromade - planinskog lanca Sella Ronda i kraljice Dolomita - ledenjaka Marmolade, u podnožju koje se plavi jezero Fedaia, cijelo vrijeme gotovo na istoj nadmorskoj visini od oko 2400 m, malo gore, pa malo dolje, a sve na uskoj zemljanoj stazi, ispod koje je strmi nagib i duboka provalija, sve do Rifugio Viel Dal Pan te Rifugio Fredarola, zatim spuštanjem nizbrdo do prijevoja Passo Pordoi na 2239 m/nv. Stazu su nekoć koristili
Read more »

Ženevski blic

-
Slika
Ne mogu reći da sam stigla upoznati Ženevu u ovom "blic" susretu sa ovim svjetskim, globalnim, kozmopolitskim centrom, ali sam uspjela osjetiti toplu dobrodošlicu, što ga vjerojatno i čini toliko privlačnim za odabir mjesta poželjnog za život u njemu.  Prisnim mi ga nekako čini i činjenica da se u hrvatskom jeziku za grad koristi ime Ženeva umjesto izvornog zemljopisnog Geneve (franc. Geneve, tal. Ginerva, njem. Genf), jer se za gradove s kojima je od davnina postojala povijesna veza koriste egzonimi, s obzirom da su se udomaćili i ukorijenili u jezik, pa slično tome se, umjesto zemljopisnog imena, koriste egzonimi i za Pariz, Rim, Beč, Budimpeštu...A korijen imena Ženeva je keltskog porijekla koje ima značenje "koljeno" upućujući na njen geografski položaj na samom kraju Ženevskog jezera (Lac Leman), gdje se izlijeva rijeka Rona, koja je tu doputovala kroz jezero, spuštajući se s planinskog lanca Gotthard (i sa izvora krenula prema jugu, dok je Rajna sa istog podru
Read more »

Samozatajni Bern

-
Slika
Kad govorimo o Bernu, najčešće ga percipiramo kao glavni grad Švicarske, usput se pitajući kako to da glavni grad nije poslovna metropola Zurich ili kozmopolitska Geneva, no, Bern zapravo, službeno nije glavni grad, već "savezni grad", odnosno sjedište vlade i politički centar, koji je kao takav izabran 1848. godine, kada je Švicarska iz konfederacije, odnosno saveza suverenih kantona, prešla u federalnu državu. Ako i jest napravljen kompromis u vezi izbora grada koji će imati glavnu političku ulogu, Bern je sa druge strane iznimno šarmantno mjesto, sa jedinstvenim pejzažem i očuvanom srednjovjekovnom arhitekturom te nije bez razloga uvršten u UNESCO Svjetsku kulturnu baštinu.  Ono što se meni svidjelo o Bernu je njihova filozofija:"opusti se i uživaj!", za koju postoji bernski izraz "schoggele", koji dolazi od švicarske riječi za čokoladu "schoggi". Još bih voljela vjerovati u povezanost mentaliteta  sa mojim dalmatinskim, s obzirom da je na rij
Read more »