Predivna Pralongià
Amfiteatar Dolomita: Skriveni zeleni dragulj
Visoravan Pralongià za mene je bila jedno posve nevjerojatno otkriće i najljepše iznenađenje. Smještena između šarmantnih mjesta Corvara, La Villa i San Cassiano, ona uistinu djeluje kao predivna, raskošna pozornica, zbog čega je neslužbeno i nazivaju imenom – "Amfiteatar Dolomita".
Četrnaest kilometara čiste gorske idile
Naša pješačka ruta iznosila je ukupno oko četrnaest kilometara. Krenuli smo najprije iz Armentarole, prateći stazu koja vodi kroz gustu šumu, a potom se otvara preko prostranih livada sve do veličanstvenog vidikovca Cima Störes na 2185 metara nadmorske visine, prepoznatljivog po velikom željeznom križu. Put nas je dalje vodio do slikovite kapelice posvećene svetom Anti te do doma Rifugio Pralongià, gdje smo napravili zasluženu stanku za ručak, nakon čega je uslijedio povratak na početnu poziciju.
Bio je to još jedan prekrasan, ispunjen cjelodnevni izlet tijekom kojega je svaka stanica u mozgu istinski uživala. Sam put nije bio pretjerano zahtjevan, bez obzira na kontinuirani, blagi uspon u dolasku. Staza je ugodno široka i ravna, pa nije bilo nikakve opasnosti; umjesto toga, mogli smo se posve slobodno osvrtati oko sebe i upijati nevjerojatnu ljepotu ovog mekog zelenog prostora ugniježđenog usred surovih, stjenovitih Dolomita.
Zelene livade i plavi horizonti
Ovdje se doista moglo uživati u svakom pokretu i sekundi, a sva naša osjetila bila su maksimalno uključena. Pogled su magnetski privlačile žive planinske slike: livade prepune raznobojnog poljskog cvijeća, tirkizni žubor gorskih potočića, veseli cvrkut ptica i opojni miris svježe pokošene trave. Usput su nas mamile slatke šumske jagode, borovnice i maline skrivene uz rubove staze.
Između starih drvenih koliba horizonti su se neprestano igrali u kombinaciji sa zelenilom Pralongije, dok je nebo iz posve vedrog i dubokog plavetnila polako prelazilo u lagane, bijele, pamučaste oblake. U jednom se trenutku nebo čak i lagano namrgođilo, stvorivši dramatičnu kulisu s munjom u daljini, ali srećom bez ikakve izravne prijetnje za nas.
Ovo je mjesto iznimno posjećeno i ljeti i zimi; uokolo se nalaze brojna poznata skijališta, a moderna mreža žičara omogućuje lagan pristup iz najrazličitijih pravaca. Čvrsto vjerujem da je ovdje u zimskim mjesecima sve nevjerojatno bajkovito i bijelo, pa to svakako ostaje kao predivan izazov za istraživanje u nekom budućem vremenu. 🙂
