Umirući lav u Luzernu
U Luzern, šarmantno mjesto na jezeru u Švicarskoj, došla sam ne znajući skoro ništa o tom gradu, osim što su me privukle razglednice grada u kojima je u prvom planu zanimljiv natkriveni most preko rijeke Reuss, gdje se posred rijeke ističe srednjovjekovni vodotoranj.
Ali snažan utisak na mene je ostavio zapravo jedan neočekivani momenat, jer most sam već isčekivala vidjeti, ali kad smo pod pljuskom, koji se odjednom spustio lijevati na nas, sa autobusne stanice svratili u obližnji park, ostala sam skamenjena pred kamenom klisurom, u kojoj je u isklesanoj jazbini, dugačkoj 10 i visokoj 6 metara, u stijeni ležao smrtno ranjeni, kameni lav, proboden kopljem, dok šapom pokriva štit sa ljiljanom, a njegov tužni, umirući pogled bio je tako uvjerljiv da sam i ja pustila da se suze pomiješaju sa kišom na obrazima, pa da lakše prebrodim ovaj faktor iznenađenja.
Snažnoj emotivnoj reakciji doprinijela je i tragična priča koju prizor prikazuje: Helvetiorum Fidei ac Virtui - "Odanosti i hrabrosti Švicaraca" koji su kao Švicarska garda bili u službi osiguranja na fancuskom dvoru, a stradali tijekom francuske revolucije, dok su nesebično štitili francuskog kralja Luja XVI, tijekom napada na Tuileres, u Parizu 10. kolovoza 1792. godine, nadjačani od strane revolucionara te su mnogobrojni gardisti pobijeni i masakrirani, a ostali su umrli u zatvoru od zadobivenih rana ili su smaknuti na giljotini tijekom rujanskih masakra koji su uslijedili.
Svako vrijeme ima barem svoje dvije strane, pa tako nešto što je započelo u smjeru ukidanja feudalizma i uvođenja "slobode, jednakosti i bratstva", odjednom se pretvara u "vladavinu terora" i giljotiranje neistomišljenika i onih koji nisu glasovali za pogubljenje kralja. Isto tako, u kratkom vremenu, onaj koji je predvodio odmazdu giljotiranjem i sam se nađe na giljotini i završi život bez glave.
Interesantno je otkriti i razliku između onoga kako zamišljamo neko mjesto dok ga gledamo na karti i kakvo je ono kada stupimo svojom nogom tu. Tako i ja nisam obraćala pažnju na smjer u kojem rijeka teče sve dok nisam došla ovdje i shvatila da to nije njeno ušće u jezero, kako je bilo ucrtano u mojoj glavi, nego da se tu izlijeva iz jezera. Rijeka Reuss naime, izvire u planinskom lancu Gotthard sa kojeg se spušta u oštrom nagibu u jezero u kantonu Uri, uz još nekoliko manjih rijeka, ali jedino ona nastavlja dalje teći jezerom, da bi se u Luzernu izlila u svoje korito te nastavila samostalno teći do ulaska u rijeku Aare, kod mjesta Brugg. Tu joj se pridružuje i Limmat iz Zuricha, pa se obje prepuštaju rijeci Aare da ih nosi do Rajne s kojom otputuju i uplove u Sjeverno more.
Preko rijeke se ističe Kapellbrücke ili kapelični most nazvan po obližnjoj kapeli Svetog Petra, sagrađen 1365. godine kao dio luzernskih utvrda, osiguravajući grad od napada sa jezera. Sada je to najstariji natkriveni, rešetkasti drveni most na svijetu. Dio tog kompleksa je i osmerokutni vodotoranj, sagrađen 30-tak godina prije mosta, a koji je služio kao zatvor, zatim kao općinski arhiv i lokalna riznica. Jedinstveno obilježje ovog mosta su oslikani unutarnji trokutasti okviri koji prikazuju događaje iz povijesti Luzerna. Slike su nastale tijekom protureformacije u 17. stoljeću, i imale su ulogu promoviranja rimokatolicizma.
Danas je to glavna turistička atrakcija grada, obnovljena nakon požara iz 1993. godine, prije kojeg je od originalnih 158 postojalo 147 slika, ali se uspjelo, od pronađenih ostataka 47 slika, u potpunosti restaurirati samo njih 30.
Malo dalje niz rijeku, blizu Muhlenplatza (koji nosi naziv po mlinovima koji su tu ranije postojali) još je jedan, u cik-cak liniji sagrađen manji, drveni natkriveni most Spreuerbrücke, također vrlo atraktivan, u kojem se na trokutastim okvirima prikazuju prizori iz razdoblja kuge. Ime je dobio po pljevi (Spreur), koja je nastajala u procesu mljevenja žita u mlinovima, a koju je bilo dopušteno sa ovog mosta bacati niz rijeku, jer je bio najudaljeniji od mjesta. Postojao je i treći takav sličan most Hofbrucke, ali je srušen u 19. stoljeću. Interesantne su i igličaste brane koje služe za spriječavanje izlijevanja jezera rijekom.
Luzern se formira oko benediktinskog samostana Svetog Leodegara oko 750. godine, kada nakon raspada Rimskog Carstva u ovo područje prodiru germanski alemanski narodi. Hasburgovci kupuju samostan u 13. stoljeću, te se formira mali gradić, strateški važno mjesto za trgovinu sa trgovačkog puta Gotthard. Nezadovoljni sve većim hasburškim utjecajem, stanovnici Luzerna se udružuju u 14. stoljeću sa kantonima Uri, Schwyz i Unterwalden formiraju "vječnu" Švicarsku konfederaciju, tako da se može reći da su tu nastali temelji Švicarske i njenog društvenog uređenja.
Ovo jezero vrlo neobičnog vijugastog oblika slično je fjordovskom krajoliku, a umjesto ranijeg naziva Luzernsee, nazvano je Vierwaldstattersee, što doslovno znači jezero četiri šumovita područja, odnosno ta četiri temeljna kantona Švicarske (francuski: Lac des Quatre-Cantons; talijanski: Lago dei Quattro Cantoni).
Međutim, tijekom reformacije konfederacija se raspada i većina gradova postaje protestantska, dok Luzern ostaje katolički i u grad dolaze isusovci uz podršku kardinala Carla Borromea, milanskog nadbiskupa, pa se gradi Isusovačka crkva 17. stoljeću i to je prva velika barokna crkva u Švicarskoj, sjeverno od Alpa.
Šetnja Luzernom se čini kao šetnja srednjovjekovnim gradom, jer su sačuvane uređene i oslikane fasade na bogato ukrašenim kućama, okićenim cvijećem.
Kad su se razišli oblaci, osunčani grad je zbilja blistao, a u daljini se odjednom "ukazao Pilat". Naime, obližnja planina Pilatus (smatra se da nosi ime po Ponciju Pilatu, koji je prema legendi tu ukopan) upravo se zabijelila svježim, rujanskim snijegom. Iz Luzerna se inače može do Pilatusa žičarom, pa neka to ostane izazov za povratak u ovo ugodno mjesto.
A da povremeno sve ovo mogu osvježiti u pamćenju, pomoći će fotografije.
