Bankar sa obala Limmata
Iz Luzerna smo otišli u Zurich, ali sada me već nije iznenadio tok rijeke Limmat, naime i ovdje grad leži na obalama rijeke kojoj tu nije ušće u jezero, nego se Limmat iz Zurichskog jezera izlijeva i teče do Aare, koja dalje ide u Rajnu i u Sjeverno more.
Povijesno je ovdje bila važna prometna i trgovačka ruta, naime već u 12. i 13. stoljeću od Zuricha se rijekom Limmat i dalje preko Aare plovilo do Koblenza te Rajnom, za koji je od cara Fridrika III u 15. stoljeću Zurich dobio privilegij slobodne plovidbe, što je osiguralo gradu predispozicije za snažan rast i razvoj. Tako i jest Zurich danas najveći grad i glavno financijsko središte Švicarske.
Karakternu crtu financijskog središta dobiva već sa prvim temeljima, kada je u rimsko doba tu uspostavljena Carinarnica Turicum, kao točka prikupljanja poreza na robu koja se trgovala prometujući Limmatom. Rimski kaštel je zamijenjen Karolinškim dvorcem u 7. stoljeću, a danas je tu vidikovac Lindenhof, s kojeg se pruža prekrasan pogled na grad. Unuk Karla Velikog uz dvorac gradi benediktinski ženski samostan Fraumunster, koji dobiva pravo održavanja tržnica i kovanja novca, čime postiže veliku političku moć.
A s druge strane rijeke, na istočnoj obali je još ranija crkva, Grossmunster, sagrađena na mjestu na kojem su ostaci rimskog groblja, a gdje se, prema legendi konj Karla Velikog zaustavio da bi se poklonio nad grobnicama svetaca Felixa, Regule i Exuperantija.
Među zvonicima i crkvenim tornjevima, osim ove dvije crkve, još se ističu Predigerkirche na istočnom, nastala od dominikanskog samostana i St. Peterkirche - Crkva Sv Petra, na zapadnom dijelu grada. Osim njih, na razglednicama Zuricha mogu se primjetiti brojni drugi tornjevi, ne samo na crkvama nego i muzejima i drugim građevinama, a također i kupole na muzejima, sveučilištima među kojima je najistaknutija kupola Urania Sternwarte, astronomski observatorij.
Nakon izgradnje Glavnog željezničkog kolodvora, u 19. stoljeću, na dijelu grada na kojem su srušene gradske utvrde i zatrpan jarak, nastaje Bahnhofstrasse, svjetski poznata trgovačka ulica u dužini od 1,4 km od kolodvora do jezera, a u kojoj se nalaze brojni prestižni butici, robne kuće, trgovine satovima što je čini jednom od najskupljih ulica na svijetu. Ranije je ovaj dio grada nosio naziv Froschengraben - Jarak žaba, ali je promijenjen u Bahnhofstrasse - Ulica kolodvora, da bi bio prikladniji za takvo ekskluzivno mjesto. Tu je i trg Paradenplatz, središnje mjesto švicarskog bankarstva i sinonim bogatstva, koje je ranije bilo izvan srednjovjekovnih zidina i u 17. stoljeću služio kao stočna tržnica - Saumart (svinjska tržnica), u 19. stoljeću preimenovana u Neumarkt (nova tržnica), da bi od izgradnje i spajanja sa Bahnhofstrasse postala Paradeplatz - paradni trg.
Zanimljiva drvena konstrukcija koja pluta na rijeci Limmat, usidrena za obalu je prvo javno kupalište za žene, izgrađeno ukopavanjem starogradske utvrde u 19. stoljeću. Kupalište Frauenbad Stadthausquai, u secesijskom stilu sa kupolom i tornjićima se sastoji od dva bazena, poluzatvoreni i otvoreni, kroz koja prolazi voda iz jezera, a svrha otvaranja kupališta nije bila razonoda, već higijenski razlozi, jer tada nije bila dostupna voda u kućanstvima, pa su se tu žene kupale - gole. Unutrašnjost je opremljena malom knjižnicom i kioskom za prodaju grickalica i pića. Sada se, osim kao kupalište za žene, ovaj prostor koristi u večernjim satima nekoliko puta tjedno kao Barfussbar (bar za bosonoge), u koji dolaze i muškarci i jedan je od popularnijih barova u gradu. Cipele se ostavljaju na ulazu, a nedjeljom tu plešu bosi na otvorenom.
Nedaleko je i maleni otočić Bauschanzi, koji je nastao na dijelu gradske utvrde gradnjom jarka u 17. stoljeću, a danas se koristi kao istoimeni pivski vrt, okružen velikim stablima kestena. Sa otočića se pruža pogled na otvoreni dio ženskog kupališta, i dok su se ranije žene isključivo kupale gole, odakle su mogle iz pivskog vrta promatrane od znatiželjnika, danas se kupaju po želji s različitim stupnjem razodjevenosti. Meni je ova priča djelovala pomalo seksistički, pogotovo imajući u vidu činjenicu da je Švicarska među posljednjim europskim zemljama koje su dale ženama pravo glasa (tek 1971. godine). Osim toga, sve do 1985. godine im je trebalo odobrenje supruga da bi se zaposlile i otvorile bankovni račun. Tek od 2005. godine imaju pravo na plaćeni porodiljni dopust! A tek od 2021. godine žene vojnikinje smiju nositi žensko donje rublje, s obzirom da je vojna odjeća jednoobrazno dizajnirana!
Eto, neću dalje nabrajati sve ono što je možda utjecalo na to da se ne povežem emotivno sa ovim gradom, koji doduše jest lijep, na lijepom mjestu smješten, vrlo dobro prometno povezan sa cijelim svijetom, sa reprezentativnim građevinama, urednim ulicama, trgovima i parkovima, obalom jezera oplemenjenom kilometarskim šetnicama...ali često ste imali dojam da ste se našli usred nečijeg poslovnog sastanka, pored hladnih i proračunatih bankara ili usred nečijeg privatnog partija u koji se ne uklapate.
Možda je to samo zato što smo prekratko bili u tom gradu, tko zna. Možda drugi put bude prisniji dojam.
Lindenhof
