Bankar sa obala Limmata

Rijeka Limmat

Iz Luzerna smo otišli u Zürich, no ovoga me puta smjer toka rijeke Limmat više nije mogao iznenaditi. Sad sam već znala da i ovaj grad leži na obalama rijeke kojoj ovdje nije ušće, nego se ona iz Zürichškog jezera izlijeva i nastavlja svoj put prema rijeci Aare, koja je dalje nosi u Rajnu pa sve do Sjevernog mora.

Povijesno gledano, ovo je oduvijek bila iznimno važna prometna i trgovačka ruta. Već u 12. i 13. stoljeću iz Züricha se Limmatom, a potom i preko Aare, plovilo sve do Koblenza i Rajne. Za te je plovne putove car Fridrik III. u 15. stoljeću gradu dodijelio i povlasticu slobodne plovidbe, što mu je osiguralo idealne preduvjete za snažan gospodarski rast. Tako je Zürich danas s razlogom najveći grad i glavno financijsko središte Švicarske.

Od rimske carinarnice do moćnih samostana

Karakternu crtu moćnoga financijskog centra grad dobiva već sa svojim prvim povijesnim temeljima. Naime, još u rimsko doba ovdje je bila uspostavljena carinarnica Turicum – ključna točka za prikupljanje poreza na svu robu koja se prevozila Limmatom. Rimski je kaštel u 7. stoljeću zamijenjen karolinškim dvorcem, a danas se na tom povijesnom mjestu nalazi vidikovac Lindenhof, s kojeg se pruža prekrasan pogled na gradsku jezgru. Unuk Karla Velikog uz sam je dvorac podigao benediktinski ženski samostan Fraumünster, koji je ubrzo dobio pravo održavanja sajmova i kovanja vlastitog novca, čime je ostvario golemu političku i ekonomsku moć.

S druge strane rijeke, na njezinoj istočnoj obali, uzdiže se još starija crkva – Grossmünster. Sagrađena je na mjestu nekadašnjeg rimskog groblja gdje se, prema legendi, konj Karla Velikog iznenada zaustavio i kleknuo kako bi se poklonio nad grobnicama svetaca zaštitnika: Feliksa, Regule i Egsuperancija (Exuperantius).

U raskošnoj gradskoj silueti, osim ovih dviju crkava, snažno se ističu i Predigerkirche na istoku, nastala iz nekadašnjeg dominikanskog samostana, te Crkva svetog Petra (St. Peter) na zapadnom dijelu grada. Osim njih, na razglednicama Züricha pažnju privlače i brojni drugi tornjevi – ne samo sakralni nego i oni na muzejima i palačama – kao i elegantne kupole sveučilišta i instituta. Među njima je svakako najistaknutija kupola Urania Sternwarte, poznati astronomski opservatorij.

Od Jarka žaba do elitne Bahnhofstrasse

Nakon izgradnje Glavnog željezničkog kolodvora u 19. stoljeću, na mjestu gdje su srušene stare gradske utvrde i zatrpan obrambeni jarak, nastala je Bahnhofstrasse. Ova svjetski poznata trgovačka ulica proteže se u dužini od 1,4 kilometra od kolodvora sve do jezera. Danas su u njoj smješteni najprestižniji modni butici, raskošne robne kuće i trgovine luksuznih satova, što je čini jednom od najskupljih ulica na svijetu.

Zanimljivo je da je ovaj dio grada ranije nosio nimalo glamurozno ime Fröschengraben (Jarak žaba), no u jeku urbanizacije preimenovan je u Bahnhofstrasse (Kolodvorska ulica) kako bi zvučao prikladnije za tako ekskluzivnu četvrt. Na nju se nastavlja i trg Paradeplatz – pravo središte švicarskog bankarstva i sinonim za golemo bogatstvo. Taj se prostor nekada nalazio izvan srednjovjekovnih zidina i u 17. je stoljeću služio kao stočna tržnica pod imenom Saumarkt (Svinjski trg). U 19. je stoljeću preimenovan u Neumarkt (Novi trg), da bi nakon spajanja s elitnom Bahnhofstrasse konačno postao Paradeplatz – Paradni trg.

Kupalište na rijeci

Posebno mi je bila zanimljiva drvena konstrukcija koja pluta na rijeci Limmat, čvrsto usidrena za samu obalu. Riječ je o prvom javnom kupalištu za žene, izgrađenom u 19. stoljeću tik uz nekadašnje starogradske utvrde. To kupalište, Frauenbad Stadthausquai, podignuto je u secesijskom stilu s prepoznatljivom kupolom i tornjićima. Sastoji se od dvaju bazena kroz koje neprestano protječe čista voda iz jezera. Svrha njegova otvaranja u to doba, međutim, nije bila zabava ili dokolica, već isključivo higijena. Budući da tada tekuća voda nije bila dostupna u kućanstvima, žene su se ovdje dolazile kupati – i to potpuno gole.

Danas je unutrašnjost opremljena šarmantnom malom knjižnicom i kioskom s pićima, a u večernjim satima ovaj prostor nekoliko puta tjedno postaje Barfussbar (Bar za bosonoge). To je danas jedan od najpopularnijih barova u gradu u koji smiju dolaziti i muškarci; cipele se obvezno ostavljaju na samom ulazu, a nedjeljom se ovdje boso pleše pod otvorenim nebom.

Kašnjenje švicarske ravnopravnosti

Nedaleko odatle smjestio se i maleni otočić Bauschänzli, nastao u 17. stoljeću kao dio obrambenog sustava. Danas je on pretvoren u popularni pivski vrt, uokviren krošnjama velikih divljih kestena. S tog se otočića pruža izravan pogled na otvoreni dio spomenutog ženskog kupališta. I dok su se u prošlosti žene tamo kupale isključivo gole – zbog čega su iz obližnjeg pivskog vrta nerijetko bile izložene pogledima znatiželjnika – danas se kupaju s različitim stupnjevima razodjevenosti, isključivo po vlastitoj želji.

Meni je, priznajem, cijela ta povijesna priča zazvučala pomalo seksistički. To zapravo i ne čudi kada se prisjetimo činjenice da je Švicarska bila među posljednjim europskim zemljama koje su ženama dale pravo glasa na saveznim izborima – i to tek nevjerojatne 1971. godine! Štoviše, sve do 1985. godine Švicarkama je i dalje bilo potrebno službeno odobrenje supruga kako bi se zaposlile ili uopće otvorile vlastiti bankovni račun. Pravo na plaćeni rodiljni dopust izborile su tek 2005. godine, a tek odnedavno, točnije od 2021. godine, ženama u švicarskoj vojsci dopušteno je nositi žensko donje rublje jer je dotad sva vojna oprema bila jednoobrazno dizajnirana za muškarce!

Poslovna hladnoća bankarskoga grada

Eto, neću dalje nabrajati sve te detalje koji su nesvjesno utjecali na to da se s ovim gradom jednostavno ne uspijem dublje emotivno povezati. Zürich je uistinu prelijep, smješten na savršenom položaju i besprijekorno prometno povezan s cijelim svijetom. Krasi ga reprezentativna arhitektura, uredne ulice, njegovani parkovi i obala jezera oplemenjena kilometarskim šetnicama. Pa ipak, šetajući njime, prečesto imate onaj neobičan osjećaj da ste upali usred nečijeg važnog poslovnog sastanka, pokraj hladnih i proračunatih bankara, ili usred nekog otmjenog privatnog partija na kojemu ste vi tek nepozvani gost koji se u tu sliku ne uklapa.

Možda je za takav doživljaj krivo to što smo u njemu boravili prekratko, tko zna. Možda nam neki budući posjet donese topliji i prisniji dojam.