Drveni Most - Ponte di Legno
Ponte di Legno: Gradić drvenih mostova
Jedan ljetni dan, s temperaturom zraka do ugodnih dvadesetak stupnjeva, ostat će mi u trajnom sjećanju. Provela sam ga u malenom gradiću na sjeveru Italije, u Lombardiji, na samoj granici s Trentinom. Upravo se na ovom mjestu svojim planinskim lancima dodiruju parkovi prirode Adamello i Stelvio, a gradić je ostao prepoznatljiv po svojim drvenim mostovima – po kojima je i dobio ime Ponte di Legno (Drveni most).
Smješten na sunčanoj alpskoj visoravni u dolini Valle Camonica na 1258 m/nv, Ponte di Legno se ugnijezdio na točki gdje se s planina obrušavaju potoci Frigidolfo i Narcanello. Oni se ovdje spajaju i tvore izvor rijeke Oglio. Gradić je svojim drvenim mostićima povezao okolne obronke u iznimno ugodno i šarmantno mjesto za život.
Rijeka Oglio inače je peta najdulja rijeka u Italiji. Od Ponte di Legna teče slikovitom dolinom prepunom livada i polja, a njezin tok dodatno obogaćuju brojni planinski potoci sve do ulijevanja u jezero Lago di Iseo. Iz jezera rijeka nastavlja svoj put prema jugu, kroz ravničarski kraj prema Cremoni. Zatim zakreće prema istoku prateći rijeku Po s kojom se konačno spaja južno od Mantove, putujući tako sve do Jadranskog mora.
Od drevnih Camunna do lava Serenisime
Dolina Val Camonica nastala je otapanjem ledenjaka na kraju ledenog doba. Još u neolitiku ju je nastanjivalo drevno retijsko pleme koje su Stari Rimljani, nakon širenja svoje vlasti na ovaj teritorij, nazvali Camunni. Danas je na ovom području među starosjediocima još uvijek prisutan stari dijalekt koji predstavlja zanimljivu mješavinu galo-italskih jezika.
Dugotrajna prisutnost Mletačke Republike, od 14. do 18. stoljeća, ostavila je neizbrisiv trag. O tom vremenu svjedoči Lav svetog Marka ugrađen u grb mjesta. Mletačko se razdoblje ovdje pamti kao doba spokoja i mira jer je politika Serenisime bila iznimno tolerantna prema lokalnim običajima.
Tijekom zime mjesto bi utonulo u zimski san pod debelim snježnim pokrivačem. Stanovništvo bi se tada, zajedno sa svojim stadima ovaca, selilo niz dolinu prema toplijim krajevima Brescie i Cremone. U svibnju bi se ponovno vraćali kući i ostajali u planinama sve do listopada.
Vidici s brežuljka Presvetog Trojstva
Na malenom brežuljku iznad mjesta dominira Crkva Presvetog Trojstva (Chiesa della Santissima Trinità). Građena je na temeljima starije crkve iz 14. stoljeća, a tijekom 17. stoljeća preuređena je u raskošnom baroknom stilu. Uz crkvu se uzdiže kameni antički zvonik, koji je u 15. stoljeću obogaćen prozorima i grudobranima.
Glavno pročelje crkve krase velike, živopisne freske koje prikazuju svetog Ivana Evanđelista, svetog Matiju, svetog Petra i svetog Pavla, sa Svetim Trojstvom u samom središtu. Za one koji žele istražiti više, u župnoj kući nalazi se i Muzej sakralne umjetnosti.
Iz dvorišta crkve staza se lagano spušta prema središnjem mjesnom trgu. S njega se pruža predivan panoramski pogled preko rijeke na veći dio gradića i na okolne moćne planine koje mu čine savršen, bajkovit okvir, pospremljen u moj foto album.
