Moja Milanska Skala

Zahvalna sam na prilici koja mi se pružila da ponovno posjetim Milano, ovaj europski megalopolis, gospodarsku prijestolnicu i najbogatiji grad Italije.

Prvi put sam u Milanu bila 2018. godine i ostavila nedovršeni cilj - uspon na milansku katedralu, poznati Duomo, koji dominira centrom Milana i kojeg se neizbježno prikazuje na gotovo svim razglednicama Milana. 


A pored Duoma je impresivna Galleria Vittorio Emanuele II, sa stakleno-željeznom kupolom i mramornim podovima, jedan od najvećih i najstarijih svjetskih trgovačkih centara sa glamuroznim trgovinama, koje neću nabrajati jer njima ne treba reklama. U svakom slučaju, turisti rado prihvaćaju reklamne rituale koji bi im trebali donijeti sreću ili osigurati ponovni povratak u neko mjesto, a ovdje se taj rutal izvodi okretanjem na peti na dijelu podnog mozaika Gallerie, koji prikazuje bika, pa sam i ja (očito) sebi osigurala povratak kad sam taj potez napravila 2018. godine 🙂 . 

Doduše, kad je uslijedila ona prokleta 2020. godina, žalosno sam gledala na TV ekranima proteste, gužvu i sukobe građana Milana sa karabinjerima na Piazzi del Duomo i pomislila da je gotovo sa mojim snovima i novim prilikama u Milanu i dok su zatvoreni u svojim stanovima kroz prozore i balkone pjevali : "O mia bella Madonnina" i "O sole mio", i ja sam kod svoje kuće sa suznim očima pjevala "Torneró". (Sad sam za svaki slučaj opet izigravala praznovjernog turista i glupirala se ponovno vrteći se na peti 🙃. )

I evo me u Milanu i penjem se na krov Duoma! Karte smo kupili online kako bi izbjegli čekanje u redu i skratili penjanje koristeći lift, a za spuštanje se koristili stepenicama u unutrašnjost katedrale. Osjećaj je predivan i ne može se opisati niti to mogu fotografije dočarati, pa će to biti samo kao podsjetnik na momenat koji otvara srce i puni dušu. Sad već znam zastati i uživati samo tako sjedeći i upijajući atmosferu, ali to se ne može prenijeti riječima.

I ne trebamo se čuditi da su, u stvari, sve velike građevine, kao i ovaj mramorno - bijeli  Duomo, uglavnom nastajale radi pokazivanja moći osoba koje su tim prostorom u pojedino vrijeme vladale. Naime, i mi mali ljudi danas "ugrađujemo sebe" u te velike znamenitosti fotografirajući se ispred, iza, sa strane, gore, dolje... kako bi sebe prikazali značajnima samo time što se nalazimo pored znamenitosti, pa se gužvamo i guramo želeći doći do izražaja u toj gunguli. 

Milano nastaje pod imenom Medhelanom, što bi značilo "sredina ravnice", čak 590. godine prije Krista, utemeljen od strane keltskog plemena, a potpadanjem pod vlast Rimljana 222. godine prije Krista postaje Mediolanum. Pravu ulogu velikog političkog središta stječe kada postaje jedna od prijestolnica Rimskog Carstva, sve zahvaljujući caru Dioklecijanu, koji je dobrovoljno podijelio svoju vlast sa prijateljem Maksimijanom, obojica noseći titulu augusta, gdje Dioklecijan, rodom iz Salone, ostaje u Nikomediji kontrolirajući istočni dio carstva, a Maksimijanu, rodom iz Srijema, prepušta Milano i kontrolu nad zapadnim dijelom carstva. Obojica su potjecali iz skromnih obitelji, a svoje vojne vještine stjecali u Aurelijevoj vojsci koji je sebe nazivao Gospodarom i Bogom te su i oni postali autoritarni vladari i progonitelji kršćana.

Dioklecijan za svog pomoćnika postavlja svoj zeta Galerija, kao cezara, a Maksimijan svog zeta Konstancija Klora, također s titulom cezara, s ciljem bolje kontrole različitih dijelova prostranog carstva. Dobrovoljno se povlače sa vlasti 305.godine. A ovaj način upravljanja  carstvom, zapravo je klica za kasniju stvarnu podjelu u 395. godini na Istočno Rimsko Carstvo ili Bizant, koje traje do osvajanja od Osmanlija 1453.godine i Zapadno Rimsko Carstvo, koje se za samo 81 godinu nakon razdvajanja 476. godine raspada.

Konstancije Klor je zbog postavljanja za cezara Maksimijanu, morao ostaviti svoju ženu Helenu i sina Konstantina, jer je ona bila obična pučanka, a oženiti Maksimijanovu kćerku Teodoru. Ali u životu se kolo sreće okreće, pa je tako ipak njegov ostavljeni sin Konstantin došao na vlast s titulom cara i upravo je on onaj poznati Konstantin Veliki koji je donošenjem Milanskog edikta 313. godine uveo vjersku toleranciju te dolazi do prekida progona kršćana, a kršćanstvo postaje dominantna religija. Njegova majka Helena  pronalazeći križ na kojem je razapet Isus, biva proglašena svetom pa je i nama poznata kao Jelena Križarica.

Nakon uvođenja slobode vjere, na centralnom mjestu u Milanu, na mjestu današnje katedrale, dovršena je prva katedrala 355. godine i posvećena je Svetoj Tekli. Kad je požar oštetio katedralu i susjednu baziliku Santa Maria Maggiore, obnovljene su 1075.godine kao Duomo. 

Gradnja današnje katedrale - Duoma, započinje 1386. godine s dolaskom na vlast nadbiskupova rođaka Giana Galeazza Viscontija koji su započeli veoma ambiciozan projekt uz prikupljene visoke donacije. Za osnovnu gradnju je korištena lombardijska opeka, a za oblaganje mramor sa kamenoloma kod jezera Lago Maggiore, pa su u tu svrhu prokopani kanali za dovoženje velikih tereta. Danas je taj kvart vrlo popularano mjesto za okupljanje sa brojnim restoranima i trgovinama uz kanale - navigllie.

Do smrti Giana Galeazza Viscontija 1402. godine dovršeno je tek pola katedrale te radovi zastaju zbog nedostatka novca. Godine 1447. nakon posljednjeg Viscontija nije bilo nasljednika, pa dolazi do krize nasljedstva te je na kratko uspostavljena Zlatna Ambrozijska Republika, po uzoru na Mletačku Republiku, očekujući prosperitet kakav je imala Venecija sa takvim oblikom vladavine. 

Ipak, ona traje samo 3 godine, a vladavinu u Milanu nastavljaju vojvode iz obitelji Sforza. Nastavlja se i gradnja katedrale s uređenjem interijera i angažiranje brojnih graditelja i umjetnika, među kojima i Leonardo da Vinci (koji je još bio angažiran i na gradnji utvrde Castello Sforzesco za milanske vojvode). 

Gotički stil katedrale se mijenja i nastavlja se u renesansnom stilu kako bi se naglasila njena rimsko-talijanska priroda, a poseban poticaj su zaključci Tridentskog sabora i protureformacija. Kao novu crkvu, posvećuje je u 16. stoljeću milanski nadbiskup Carlo Borromeo (slavi se kao sveti Karlo Boromejski, zbog svog doprinosa u katoličkoj reformaciji i zaslugama za pomoć stanovništvu u vrijeme kuge).

Gradnja je nastavljena još stoljećima, a glavno obilježje katedrale, Madonin toranj sa pozlaćenom statuom na visini 108.5 m postavljen je u 18. stoljeću. Dugo vremena ni jedna zgrada nije smjela biti viša od Madonnine, dok se graditelji nisu dosjetili da na najviše zgrade postavljaju repliku njene statue, tako da je još uvijek njihova Mala Gospa na najvišoj točci u gradu, trenutno na 209 m 😊. Koliko su milanezi vezani za svoju Madonninu može se vidjeti po tome što se muškarcima često dodaje srednje ime Maria, a najtradicionalniju milansku pjesmu "O mia bèla Madunina" na milanskom dijalektu pjevaju i jedni i drugi navijači prilikom derbija (Derbi della Madonnina) među dva gradska rivala AC Milan i Inter Milano.

U 19. stoljeću Napoleon je zaslužan za konačno dovršavanje katedrale. Mramorna fasada sa brojnim ukrasima, krov ukrašen šumom visokih tornjeva sa brojnim statuama na njihovim vrhovima od kojih jedna statua prikazuje i Napoleona, vitraji na prozorima, mnoga umjetnička djela u katedrali, upravo su pristajali za Napoleonovo krunjenje u Duomu za kralja Italije i pokazivanje njegove trenutne moći. Iako se još uvijek na katedrali nešto dorađuje ili obnavlja, dan završetka višestoljetne gradnje smatra 6. siječnja 1965. godine, kada je otvoren posljednji portal.

Milano će prvi put biti domaćin Zimskih olimpijskih i paraolimpijskih igara 2026. godine, zajedno s Cortinom d'Ampezzo, pa se na sve strane gradi i uređuje i osim na katedrali, skele se mogu vidjeti i na drugim građevinama, pa tako i na Milanskoj La Scali, svjetski poznatoj opernoj i baletnoj kazališnoj kući, čije smo pročelje vidjeli 2018. godine, ali sad je u potpunosti iza paravana.

O Milanu se ne može reći sve na jednoj stranici, a niti mi je to namjera, već će mi ovaj zapis poslužiti za osvježavanje sjećanja na jedan lijepo provedeni dan, lagani povjetarac koji pronosi ulicama mirise parfema lijepo sređenih žena i muškaraca, koji samouvjereno koračaju u svom modnom izražaju, mirisa šafrana i gorgonzole iz talijanskih restorana popularne četvrti Brera, noćni odsjaj sa Naviglia kanala...

A meni će dovoljno zadovoljstvo biti ta moja jedna, kako sam je ja nazvala, milanska skala.







































Karte za Milansku katedralu smo kupili online putem njihove službene stranice:

https://www.duomomilano.it

Popularni postovi s ovog bloga

Lago di Braies

Na obali Ženevskog jezera

Staza kruha (Viel Dal Pan)

Ženevski blic

Samozatajni Bern