Tajanstvena Madonna

Bajka o uspavanoj ljepotici u dolini Val Rendena

Priča o Madonni di Campiglio gotovo se može započeti onako kako započinju najljepše bajke. Budući da se u ovoj dolini, Val Rendena, tradicija i povijest još uvijek živo izražavaju kroz drevne legende i vjerovanja slična nordijskim ciklusima osebujnih priča, ne bi bilo neobično sudbinu ovog mjesta ispričati upravo ovako:

"U malenoj dolini skrivenoj među stršećim planinskim vrhuncima, uspavanu ljepoticu pronalaza Tužna Carica i budi je iz višestoljetnog sna. Tajanstvenoj Madonni carica poklanja najljepše haljine i odijeva je za raskošan bal na koji poziva cijelo dvorsko plemstvo. Ples i pjesma nisu prestajali, carica je ondje napokon ozdravila i ponovno bila sretna uz svoga cara. Međutim, snažni povijesni potresi s vremenom su potamnili i brda i doline, a kada je tutnjava završila, u njoj više nije bilo ni carice, ni cara, ni njihova plemstva. Ali Tajanstvena Madonna je nastavila napredovati i rasti – iz dana u dan sve više, iz godine u godinu sve bolje. I danas je možete susresti kako ogleda svoje lice u malom kristalnom jezercu te, prebirući po svojim bisernim perlama, pažljivo odabire elegantne haljine. Mijenjajući ih iz zimsko-bijele u proljetno-cvjetnu, ljetno-zelenu i jesensko-šarenu, ona i dalje tiho smišlja plan kako da ponovno oživi uspomenu na svoju dragu caricu."

Pa dobro, ova je priča možda bajka, no u svakom njezinom dijelu krije se i onaj jedan, potpuno istiniti dio.

Od drevnog hospicija do aristokratskog utočišta

Madonna di Campiglio smještena je u dolini Val Rendena na 1522 metra nadmorske visine, uglavljena između spektakularnih Brenta Dolomita i ledenjačkih vrhova Adamello-Presanella, čije visine debelo premašuju 3000 metara. U davna vremena ovom je dolinom vodio alternativni trgovački put kojim su karavane iz doline rijeke Po putovale prema dolinama Val di Sole i Val di Non, kako bi se pod svaku cijenu izbjegao znatno prometniji i opasniji prolaz dolinom rijeke Adige.

Prvo službeno spominjanje ovog mjesta pod nazivom "Campei" ili "Ambino" – što u prijevodu označava pusto, nenaseljeno mjesto – zabilježeno je još u 12. stoljeću. Toga je čovjek po imenu Raimondo ovdje izgradio skromni hospicij i kapelicu posvećenu Djevici Mariji, i to kao pokoru za svoje teške grijehe. U samom početku ovu su humanu misiju zdušno podržali brojni redovnici i vjernici, a kasnije je proširena i velikom zauzetošću tridentskih biskupa.

Međutim, tijekom 16. stoljeća zaklada biva potpuno zapuštena i prepuštena propadanju. Sve se mijenja 1868. godine, kada imanje kupuje Giovanbattista Righi, rodom iz obližnjeg Stremba, te ga vizionarski prenamjenjuje u prvi hotel za rane turiste. Tu je poduzetničku aktivnost 1882. godine nastavio Franz Josef Österreicher – za kojega se smatralo da je zapravo izvanbračni sin austrougarskog cara Franje Josipa I. – preuredivši kompleks u iznimno otmjeno ljetovalište za austrijsku i srednjoeuropsku aristokraciju.

Princeza Sisi i Habsburške karnevalske povorke

Karizmatična princeza Sisi prvi put dolazi ovamo 1889. godine. Svojim čestim i dugotrajnim boravcima – nerijetko u pratnji samoga cara Franje Josipa – dugim šetnjama gustim šumama, odmorom uz jezero i usponima po okolnim planinama, ona trajno obilježava ovo mjesto. Organizirajući raskošne prijeme u dvoranama hotela Des Alpes uz taktove bečkog valcera, Sisi pretvara ovu skrivenu dolinu u najmondeniju destinaciju i slavno alpsko ljetovalište za tadašnje visoko društvo.

A da se lokalni ljudi i danas s dubokom nostalgijom prisjećaju princeze Sisi i cara Franje Josipa I., najbolje se vidi po tome što se svake godine u veljači ovdje organiziraju tradicionalne "Habsburške karnevalske povorke". Tada pitoreskne trgove i ulice ponovno oživljavaju ponosni husari na konjima i elegantne dame u kočijama, koji svojim odijevanjem i držanjem nepogrešivo vraćaju sjaj tog prohujalog vremena.

Prirodni sklad

Za sam kraj vrijedi spomenuti ono što vjerojatno svi već dobro znaju – Madonna di Campiglio danas je nezaobilazna zimska sportska destinacija i ponosni domaćin Svjetskog kupa u alpskom skijanju i snowboardu. Ljeti pak postaje središte kultne talijanske utrke starodobnih vozila Rally Stella Alpina, kao i neizostavni dio teških biciklističkih etapa slavnog Giro d'Italia.

Međutim, ono što je meni osobno najvažnije i najljepše jest činjenica da je Madonna di Campiglio s vremenom postala toplo i dostupno mjesto i za običnog, malog čovjeka. Ona je ostala jedno diskretno, predivno utočište u kojemu se po tretmanu uopće ne razlikujete od bogatih i u kojemu u prvi plan uvijek iskače njezin čisti prirodni sklad. To je onaj savršeni mir koji nakon posjeta želite još jako dugo zadržati u sebi – ako ništa drugo, barem prebirući po ovim snimljenim fotografijama.