Samozatajni Bern
Kad govorimo o Bernu, najčešće ga percipiramo kao glavni grad Švicarske, usput se pitajući kako to da glavni grad nije poslovna metropola Zurich ili kozmopolitska Geneva, no, Bern zapravo, službeno nije glavni grad, već "savezni grad", odnosno sjedište vlade i politički centar, koji je kao takav izabran 1848. godine, kada je Švicarska iz konfederacije, odnosno saveza suverenih kantona, prešla u federalnu državu.
Ako i jest napravljen kompromis u vezi izbora grada koji će imati glavnu političku ulogu, Bern je sa druge strane iznimno šarmantno mjesto, sa jedinstvenim pejzažem i očuvanom srednjovjekovnom arhitekturom te nije bez razloga uvršten u UNESCO Svjetsku kulturnu baštinu.
Ono što se meni svidjelo o Bernu je njihova filozofija:"opusti se i uživaj!", za koju postoji bernski izraz "schoggele", koji dolazi od švicarske riječi za čokoladu "schoggi". Još bih voljela vjerovati u povezanost mentaliteta sa mojim dalmatinskim, s obzirom da je na rijeci Aare most po imenu Dalmazibrucke, a šetnica uz rijeku Dalmaziquai, koji imenom podsjećaju na Dalmaciju (iako nisam nigdje uspjela pronaći informaciju o tom). Čak štoviše, u tom kvartu se provode razne aktivnosti rekreativnog, ležernog i opuštajućeg života na otvorenom uz rijeku, sličan mediteranskom stilu. Najinteresantnije i jedinstveno je to što se rijeka koristi za "floating" - plutanje na rijeci, a kojom mještani Berna privlače interes mnogih znatiželjnika, međutim ne bi trebalo olako shvatiti da im se može pridružiti, jer su oni srasli sa rijekom i poznaju sve njene virove i zamke, pa to zato izgleda jednostavno, ali zna biti opasno za neiskusne. Plutanje je toliko uobičajeno kod njih da na određenim, označenim mjestima uskoče u rijeku noseći u nepromočivom ruksaku svoje poslovno odijelo te se na izlasku, tamo gdje ih rijeka odnese, presvuku i odu na posao ili obrnuto, sa posla, ovisno o tome gdje se nalaze, a koristeći nizvodnu struju rijeke.
Rijeka Aare, prolazeći pored Berna, zaokružuje ga polukružno, čineći dubok klanac oko uzdignutog brežuljka na kojem je srednjovjekovni grad, koji se zbog ovakvog reljefa čini kao poluotok sa strmim obalama. Ova rijeka je najduža rijeka koja u cijelom svom toku u duljini od oko 295 km, teče unutar Švicarske, te čini glavni pritok Rajne.
Srednjovjekovni grad koji je nastao na tom brežuljku - poluotoku, osnovala je u 12. stoljeću obitelj Zahringer, a prema legendi mu je ime dao Berthold V, vojvoda od Zahringera, koji se zavjetovao da će grad nazvati po prvoj životinji koju sretne u lovu, a to je bio medvjed. Tako je medvjed ucrtan kao simbol na grb i pečat grada.
Na istočnom ulazu u grad će vas i danas dočekati pravi, pravcati medvjedi, naime tu je Barengraben, medvjeđa jama, glavna turistička atrakcija, prirodni ograđeni prostor uz rijeku, koji je dodatno proširen BarenPark-om, a u kojem, sada u povoljnijim uvjetima, žive medvjedi, gdje brežuljkasti teren uključuje i špilje i medvjeđe kupalište u rijeci.
Granica prvog grada i danas je vidljiva, jer se na zapadnim vratima ističe Zytglogge, toranj sa strmim bakrenim krovom i sa satom, koji također privlači turiste koji se okupljaju promatrati okretanje i slušati glazbu njegovog mehanizma prilikom označavanja punog sata. Još zapadnije, na gradskim vratima proširenog grada, je sličan toranj, ali sa manjim satom, Kafigturm, koji je najprije služio kao obrambena kula, a zatim kao zatvor, a danas kao informacijski centar i izložbeni prostor. Iza ovih gradskih vrata je bila prva medvjeđa jama u 16. stoljeću, a kad je premještena istočno, na zatrpanom jarku nastaje trg koji danas nosi naziv Barenplatz. Nedaleko je impresivna Zgrada Parlamenta, Bundenhaus, otvorena početkom 20. stoljeća, a sa platoa Bundesterasse se pruža prekrasan pogled na grad, na rijeku te na Alpe u daljini.
Prekrasan panoramski pogled pruža se i sa parka Munsterplatform pored katedrale, a naročito ako ne odolite izazovu pa se popnete na toranj katedrale Sv Vincenta. Ovo je najviša vjerska građevina u Švicarskoj, impresivna kasnogotička trobrodna katedrala, sa tornjem visokim 100m, pa nismo propustili priliku popeti se, iako je bilo potrebno savladati 344 stepenice do vrha, na kojem je, kao nagrada, čekao veličanstveni pogled iz ptičje perspektive.
Ulicama Berna šetnja je ugodna zahvaljujući arkadama ili Lauben kako ih se tamo naziva, a koje sa svojih 6 km čine najdužu natkrivenu trgovačku šetnicu u Europi, zaštićenu od vremenskih nepogoda, bilo da se potrebno skoniti sa kiše ili u vrijeme žege sa sunca. Među tim skladno ukomponiranim, ukrašenim i oslikanim kućama, lako je primjetiti i kuću u kojoj je živio Albert Einstein, jedan od najpoznatijih svjetskih fizičara, dok je radio u Švicarskom patentnom uredu.
Na ulicama i trgovima su brojne atraktivne fontane, svaka sa određenim značenjem i pričom vezanom za grad, a na svim mjestima voda je pitka, ukusna, planinska. Na jednoj od fontana na trgu ispred katedrale je prikazan Mojsije, koji držeći u ruci ploču sa zapovijedima, izričito prstom pokazuje na II zapovijed, koja u Bibliji glasi ovako:
“Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.” (Izlazak 20:4-6).
S obzirom da se ovdje radi o protestantskoj crkvi, jasno je zašto su htjeli pokazati baš na ovu zapovijed, koja, iako postoji u svim prijevodima Biblije pa i rimokatoličkom, ipak se u rimokatoličkom katekizmu ona u 5. i 6. stoljeću izbacuje, dok se deveta dijeli na dvije, pa ih je tako i dalje deset, a iz razloga usvajanja poganskih običaja izrađivanja religioznih kipova i slika pred kojima su se klanjali, što im u stvari ova zapovijed brani.
Bern će u mom sjećanju ostati memoriran kao samozatajan, koji toliko toga ima, ali kao da to ne želi isticati, već se skriva pod svojim arkadama, pod tornjevima, pod krovovima, po vrtovima, pod mostovima, po liticama i špiljama, sa legendama i tajnim jezikom...jedinstven i tajanstven, neka ostane barem kao foto uspomena.
