Na obali Ženevskog jezera
Vrijeme za pauzu na obali Ženevskoj jezera u mjestu Lausanne u Parku Olimpijskog centra, bilo je dragocjeni dar za tijelo i dušu. Nije mi krivo što nismo stigli posjetiti centar Lausanne, koji je od obale udaljen otprilike tridesetak-četrdeset minuta pješačenja blagom uzbrdicom (visinske razlike cca 500 m), pa pretpostavljam da je sa te uzvisine također prekrasan pogled, (a što vjerojatno zna moj prijatelj iz djetinjstva 😊), međutim, to ću ostaviti sebi kao mogućnost da jednog dana i taj grad posjetim.
Vrijeme, vrijeme...uvijek je nekako to vrijeme nešto čega nam nedostaje kada smo na putovanju, jer bi htjeli vidjeti što više, obići što dalje, stići posvuda, dotaknuti prostor, fotografirati sebe u tom novootkrivenom prostoru, valjda kako bi se uvjerili da smo tamo uistinu i bili, ili kako bi se hvalili gdje smo bili.
Na ulazu u Olimpijski Park, jer je Lausanne sjedište Međunarodnog Olimpijskog odbora, dočeka vas Pierre de Coubertin - skulptura utemeljitelja modernih Olimpijskih igara, i Le feu olympique - Olimpijska vatra, koja kao vječni plamen predstavlja simbol mira, jedinstva, hrabrosti i odlučnosti sportskog duha. Plamen je zapaljen iznad Olimpije u Grčkoj pomoću sunčeve svjetlosti fokusirane paraboličnim zrcalom, kako se to radilo u antičko doba.
"Brže, bolje, jače"...kaže natpis, ali na ovom mjestu mene je uhvatio "plavetnititis", pa umjesto da sa grupom uđem u zatvoreni prostor Muzeja, ostala sam sa svojim društvom uživati na otvorenom, a u sve pore moga bića upijao se osunčani park, nasmiješeno cvijeće, plavetnilo jezera, plavetnilo neba, lagani povjetarac, snježne Alpe u daljini u kojima se odjednom pojavio i čuveni piramidalni Matterhorn, sa svojih 4478 m/nv, jedan od najviših vrhova u Švicarskoj i u Europi.
Svakako smo ipak svratili do našeg Dražena Petrovića, do spomenika tom našem velikanu košarke koji je ovdje postavljen 2007. godine, pod autorstvom Vaska Lipovca.
Pored stepeništa tu su još i Emil Zátopek, slavni češki atletičar, dugoprugaš i Paavo Nurmi, finski trkač na duge i srednje staze, poznat kao "Leteći Finac". Ostale skulpture koje su dio ovog parka nisu imenovane, nego predstavljaju određeni sport, pa smo bili ponosni što je Dražen jedan od istaknutih i tu tako lijepo prepoznatljiv.
Na šetalištu Quai d'Ouchy uz jezero, kava u Coté Lac na otvorenom, cvrkut ptica u krošnji, svjetlucanje namreškane površine Ženevskoj jezera, pogled na brodove i jedrilice u daljini, pogled na Matterhorn kao Toublerone i jedan mirni, mirni položaj moje duše, učinili su vrijeme elastičnim, taman toliko da se nauživam i napunim novom energijom, osvježena i odmorna i krenem dalje spremajući sve ovo kao lijepu uspomenu, na koju će me podsjećati i ove fotografije.