Na obali Ženevskog jezera
Dar za dušu na obali Ženevskog jezera
Vrijeme za stanku na obali Ženevskog jezera u Lausannei, u prekrasnom Parku Olimpijskog centra, bilo je dragocjen dar za tijelo i dušu. Nije mi nimalo žao što nismo stigli posjetiti samo središte Lausanne, koje je od same obale udaljeno otprilike tridesetak do četrdeset minuta pješačenja blagom uzbrdicom. S obzirom na to da ta šetnja svladava visinsku razliku od nekoliko stotina metara, pretpostavljam da se s te uzvisine također pruža veličanstven pogled – što vjerojatno itekako dobro zna moj prijatelj iz djetinjstva 😊. Ipak, taj ću uspon rado ostaviti sebi kao motiv za neki budući posjet ovom gradu.
Vrijeme, vrijeme... Uvijek nam nekako nedostaje upravo to dragocjeno vrijeme kada se nađemo na putovanju. Željeli bismo vidjeti što više, obići što dalje, stići posvuda i istinski dotaknuti prostor, a potom fotografirati sebe u tom novootkrivenom svijetu – valjda kako bismo se i sami uvjerili da smo ondje uistinu bili, ili kako bismo se, jednostavno, malo pohvalili.
Vječni plamen Olimpijskog duha
Budući da je Lausanne službeno sjedište Međunarodnoga olimpijskog odbora, na samom ulazu u Olimpijski park dočekat će vas skulptura Pierrea de Coubertina, utemeljitelja modernih Olimpijskih igara. Pokraj njega ponosno gori Le feu olympique – Olimpijska vatra, koja kao vječni plamen predstavlja simbol mira, jedinstva, hrabrosti i neslomljivog sportskog duha. Taj se plamen, baš kao što se to radilo i u drevna, antička vremena, tradicionalno pali iznad grčke Olimpije pomoću sunčeve svjetlosti fokusirane paraboličnim zrcalom.
I dok službeno natpis s motom igara poručuje: "Brže, više, jače", na ovome me mjestu u potpunosti obuzeo neki neopisivi "plavetnititis". Umjesto da s grupom uđemo u zatvoreni prostor Olimpijskog muzeja, odlučili smo sa svojim društvancem ostati i uživati na otvorenome. U sve pore moga bića upijao se osunčani park, rascvjetano i nasmiješeno cvijeće, duboko plavetnilo jezera i neba te lagani, osvježavajući povjetarac. U daljini, među snježnim Alpama, odjednom se pred nama ukazao i čuveni, piramidalni Matterhorn – sa svojih 4478 metara nadmorske visine jedan od najviših i najimpresivnijih vrhova u Švicarskoj i cijeloj Europi.
Ponos u parku: Naš Dražen među sportskim legendama
Naravno, nipošto nismo propustili svratiti do spomenika našem Draženu Petroviću. Skulptura posvećena tom našem velikanu svjetske košarke postavljena je u ovom parku 2007. godine, a djelo je našeg slavnog kipara Vaska Lipovca.
Šetajući uz stubište, primijetili smo i spomenike drugim sportskim legendama, poput Emila Zátopeka, slavnoga češkog atletičara i dugoprugaša, te Paava Nurmija, finskog trkača na duge i srednje staze, u povijesti poznatog kao "Leteći Finac". Većina ostalih skulptura koje krase ovaj park nisu imenovane, već simbolički predstavljaju određeni sport, pa smo zbog toga bili nevjerojatno ponosni što je upravo naš Dražen ovdje jedan od rijetkih istaknutih pojedinaca, tako lijep i prepoznatljiv.
Kava na Quai d'Ouchy
Nakon šetnje uslijedilo je čisto uživanje na slavnom šetalištu Quai d'Ouchy uz samo jezero. Miris i okus kave na otvorenom u šarmantnom restoranu Côté Lac, tihi cvrkut ptica u gustoj krošnji iznad nas i svjetlucanje namreškane površine tirkiznoga Ženevskog jezera stvorili su savršen trenutak.
Pogled na brodove i bijele jedrilice u daljini te obris veličanstvenog Matterhorna, koji u ovoj vizuri neodoljivo podsjeća na veliku Toblerone čokoladu, donijeli su neki nevjerojatan, duboki mir mojoj duši. To ugodno okruženje učinilo je vrijeme nevjerojatno elastičnim – taman toliko da se u potpunosti nauživam, napunim novom životnom energijom i krenem dalje, spremajući cijeli ovaj dan kao predivnu, toplu uspomenu na koju će me uvijek rado podsjećati ove fotografije.
