Beton i sjaj Monaka
Susret s Monakom
Moram priznati da me Monako nije ni iznenadio ni impresionirao; predodžbe s kojima sam krenula na ovaj put u potpunosti su se poklopile s dojmovima na licu mjesta.
S obzirom na to da je o ovoj mikrodržavici manje-više sve poznato, nema potrebe širiti priču o povijesti i geografiji. Povijest je duga, a geografija kratka: od desetog stoljeća tu vlada dinastija Grimaldi, a teritorij se prostire na svega dva kvadratna kilometra.
Betonom u more
Ipak, to je najgušće naseljena država na svijetu, nekima toliko poželjna za život unatoč vrtoglavim cijenama kvadrata, zbog čega je cijeli jedan kvart sagrađen nasilnim otimanjem kopna od mora.
Upravo je u tijeku još jedan takav glomazni građevinski projekt kojim se proširuje obala Monte Carla. Zbog toga je Japanski vrt – koji je trebao biti barem minimum zelenila u tom betonskom divu i oaza mira s pogledom na pučinu – sada zagušen. Pogled zaklanjaju nove sive betonske konstrukcije, a mir narušava brujanje strojeva.
Ulice su se pripremale za predstojeću utrku Formule 1; sastavljale su se tribine i postavljali branici uz stazu kojom bi tek poneki bijesni auto zabrujao u stilu trkaćeg stroja.
Nametnuti sjaj
Pridjevi koji se obično vežu uz ovo mjesto – luksuzan, elegantan, očaravajući, predivan, fascinantan, raskošan, blistav, spektakularan, ekstravagantan – kod mene su izazivali samo otpor. Činilo se kao da napadno pokušavaju nametnuti kompleks siromaštva, ponavljajući: "Ovo je skupo, ovo je skupo, ovo je skupo...!" Ipak, ne bi im smetalo da sam ostavila svoj "siromašni" novac u njihovim bogatim kockarnicama – eh, pa neću! Taman posla! Neka ga ostavljaju oni "domoljubi" koji su pobjegli u ovu poreznu oazu kako bi izbjegli platiti porez na svoje bogatstvo.
Ni ceremonija smjene straže u Monako-Villeu ispred Kneževe palače nije pomogla popraviti dojam; sve je djelovalo izvještačeno i pomalo smiješno.
Susret s princezom
Ipak, duh Grace Kelly koji se osjećao u vrtu Jardins Saint-Martin - priča o holivudskoj ikoni koja je zaljubljeno ušetala u prinčevsku bajku – dao je pravu vrijednost ovom posjetu. Sa ovog brdašca pruža se predivan pogled na more u daljini, a u vrtu je vladao ugodan mir. Mogla sam osjetiti empatiju prema princezi koja je dolaskom ovamo izgubila veliki dio svoje slobode. Njezina tragična smrt u 53. godini života ostavila je tu bajku prelomljenom i nedovršenom.
Na samom kraju, razveselilo me što sam pred palačom, među članovima kneževske obitelji, ugledala princezu Stéphanie. Ona mi je oduvijek bila nekako bliska, valjda zbog generacijske solidarnosti, ali i suosjećanja. Upravo je ona bila s majkom u automobilu tijekom tog tragičnog trenutka u kojem se automobil strmoglavio niz liticu. Princeza Stéphanie, tada sedamnaestogodišnja djevojka, doživjela je traumu koju nikad u životu neće moći zboraviti.
Njenoj današnjoj ljepoti poseban je naglasak dalo prirodno starenje, bez skrivanja bora.
Zbog nje, eto, iz Monaka ipak odlazim s lijepim uspomenama.
Japanski vrt


