Genova Veličanstvena

Neobična ljubav

Neke se ljubavi ne mogu objasniti, pa tako ni moja ljubav prema Genovi. Ona je nastala puno ranije nego što mi se pružila prilika da odem tamo. Srećom, Genova mi je uzvratila istom mjerom – pokazala se kao srdačna, vedra i šarmantna, a opet nekako tajnovita.

Iako se Genova uobičajeno percipira tek kao lučki grad, oduvijek sam osjećala da je njezina unutrašnjost sadržajna i privlačna, u čemu me uopće nije razočarala. Povijesni detalji, umjetnička baština, renesansna, barokna i gotička arhitektura, palače, crkve te tornjevi od crnog i bijelog mramora izvirivali su na svakom koraku. Labirint uskih, krivudavih uličica pun je zanimljivosti, legendi i anegdota koje neprestano podsjećaju zašto je Genova dobila nadimak „La Superba” (Veličanstvena), kako ju je prvi nazvao Petrarca.

Porto Antico - Gospa od mora

A da je Genova opravdano „Sinjora del mare” (Gospa od mora), svjedoči njezina luka – Porto Antico. Ovo živahno mjesto i danas je pravo srce grada, naročito otkako je redizajnirano 1992. godine povodom proslave 500. obljetnice Kolumbova otkrića Novog svijeta.

Ovdje se nalazi Aquarium, jedan od najvećih europskih akvarija, kao i Muzej mora. Pogled privlači i panoramsko dizalo Bigo, inspirirano starinskim ručnim utovarnim dizalicama, te Biosfera – velika staklena kugla u kojoj možete razgledati primjerke flore i faune tropskih šuma. Nadalje, tu je i Neptun, vjerna reprodukcija španjolske galije izgrađene za film „Pirati” Romana Polanskog, koja danas služi kao prava turistička atrakcija.

Na luku još od 13. stoljeća gleda i predivno pročelje Palače sv. Jurja (Palazzo San Giorgio). Ona je jedan od glavnih simbola Genove kao pomorskog grada, ali i bankarskog središta; upravo je u njoj u 15. stoljeću otvorena prva banka. Iako je radi rasterećenja prometa 1960-ih godina sagrađena povišena cesta koja čini djelomičnu vizualnu barijeru s rive, grad je time dobio veliku pješačku zonu. Danas je to idealno mjesto za uživanje na obali, šetnju pod sjenom palmi ili odmor na osunčanim drvenim klupama uz promatranje brodova.

Zêna: Melodija uličica i mediteranska duša

Ulice i uličice Genove, ili Zêne kako je Đenovljani zovu na ligurskom jeziku (koji je i danas u aktivnoj uporabi), ne teku paralelno. One vijugaju u neočekivanim smjerovima i iznenada se otvaraju u male, šarmantne trgove. Ove ulice podsjećaju na partiture Paganinijeve violine i odišu dirljivim pričama o običnim ljudima. Te su priče opjevane đenoveškim dijalektom kroz glazbu lokalnih kantautora koji su grad neizmjerno voljeli. Među njima se posebno ističe Fabrizio De André, utemeljitelj glazbenog smjera „scuola genovese”, čiji je utjecaj slijedio i naš Arsen Dedić.

Mirisi koji dopiru iz kafića, restorana, pekarnica i slastičarnica miješaju se sa žamorom grada koji vrvi životom. Dok se odjeća na sušilima - tiramolima - između pročelja zgrada lagano njiše na vjetru, Genova otkriva pravu dušu mediteranskog grada kojeg je nevjerojatno lako zavoljeti.

Vrata ligurskog luka

Jedna od teorija o nastanku imena Genove povezuje ga s rimskim bogom Janusom koji ima dva lica. Baš poput njega, Genova jednim licem gleda prema moru, dok je drugim okrenuta prema moćnim planinama. U rimskoj mitologiji Janus je predstavljao vrata, prolaz, početak i kraj. Bio je zadužen za otvaranje nebeskih vrata ujutro, puštajući sunce na nebo, i njihovo zaključavanje navečer kako bi pala noć.

Na sličan način i Genova predstavlja vrata usred ligurskog luka – s jedne joj se strane nalazi Rivijera izlazećeg sunca (Riviera di Levante), a s druge Rivijera zalazećeg sunca (Riviera di Ponente).

Povijest moćne republike

Liguri, antički italski narod po kojemu je regija Ligurija dobila ime, bili su prvi stanovnici ovog prostora koji se nekada protezao i na današnju južnu Francusku, sjevernu Toskanu, Pijemont, Lombardiju te dijelove Švicarske, Austrije i Bavarske. Grci su ovdje ostavili trag u 5. stoljeću prije Krista, a kasnije je prostor preuzet kao važna luka Rimskog Carstva.

U 11. stoljeću grad postaje neovisna Republika Genova (Repúbrica de Zêna). Vlast se ovdje nije stjecala nasljeđivanjem, već su njome upravljali duždevi birani na određeno vrijeme. Republici su pripadale Korzika, dio Sardinije te brojne kolonije na grčkim otocima i Krimu. Venecija, odnosno Mletačka Republika, bila joj je glavni i vječni suparnik za prevlast na Sredozemlju.

Kao sredozemno raskrižje na kojem su se susretale Europa, Afrika i Azija, Genova je postala golemo gospodarsko, trgovačko i bankarsko središte. Ostala je jedna od najprosperitetnijih pomorskih republika sve do 19. stoljeća, ponosno odbijajući priznati bilo kakvu tuđu silu iznad sebe.

Poruka s gradskih vrata

Moćne zidine kojima se Genova branila i danas svojim ostatcima svjedoče o brojnim nasrtajima kroz povijest. Posebno je upečatljiv natpis na drevnim gradskim vratima Porta Soprana, koji u slobodnom prijevodu poručuje: „Nosiš li mir, priđi ovim vratima, ali ako tražiš rat, otići ćeš odavde poražen i u suzama!”

Nepobjedivi - Invinvibili

Za sam kraj, neka ova uspomena na Genovu ostane zapisana u pjesmi koju sam cijelo vrijeme neprimjetno pjevušila: Invincibili – Nepobjedivi...

Per quanto tempo ti penserò

In quelle notti a Genova

Giù lungo il porto, dentro quei bar

Sogni cambiati in spiccioli

Quale destino mai ci fermerà

Quale assassino senza nome

Ci sentivamo invincibili

Ci sentivamo così

Storie migliori non sentirò

Di quelle notti a Genova