Ljetni dan u Innsbrucku
Naći se usred ljeta usred Tirola u gradu Innsbrucku značilo je provesti lijepi sunčani dan u ugodnih 20-tak stupnjeva, sa pogledom na alpski sjeverni lanac planina Nordkette, koje su se još uvijek mogle pohvaliti snježnim dolinama, prošetati ulicama kojima je strujao lagani planinski vjetrić, osjetiti šum rijeke Inn koja kroz grad pronosi vodu planinskih izvora iz Švicarske iz koje dolazi i uputiti pozdrave Dunavu u čiji tok će se kao desna pritok uliti i otići do Crnog mora.
Grad je upravo po rijeci Inn dobio ime - Innsbruck, što doslovno znači Most na rijeci Inn. A ime rijeke Inn potječe od keltske riječi en i enios, što znači voda.
Velika plodna dolina u kojoj se grad nalazi je vrlo zanimljiva i privlačna za život pa je tako naseljavanje ove doline zabilježeno već u kamenom dobu.
Za razvoj u pravi grad i centar Tirola uvelike je zasluga cara Maksimilijana I, iz obitelji Habsburgovaca, koji je tu u 15. stoljeću proširio dvorac Hofburg u gotičkom stilu, u rodnom mjestu svog oca Fridrika III, cara Svetog Rimskog Carstva. Zasluga Maksimilijana je ujedno i uzdizanje Habsburgovaca u najmoćniju europsku vladarsku kuću, iako je kao dijete imao problema zbog genetske mutacije: velike donje usne i pogrešno složenih zubi i čeljusti, pa se čak i njegov otac Fridrik III bojao da će ga strani vladari smatrati hendikepiranim.
U to vrijeme Hrvatsko-Ugarskim kraljevstvom vladao je Matijaš Korvin, najmoćniji kralj obitelji Hunyadi, koji je svoju vladavinu zasnivao oslanjajući se na srednje i niže plemstvo i koji je uspješno zaustavio prodore Osmanskog carsta, te je njegovo doba zapamćeno kao zlatno doba u povijesti Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva. Ipak, velikašima nisu bile po volji reforme koje su učvrščivale kraljevu moć, pa su hrvatsko-ugarsku krunu nudili Fridriku III, Maksimilijanovom ocu. Naravno, nije im uspjelo, ali je sklopljen Ugovor po kojem su Fridrik i njegovi nasljednici imali pravo na hrvatsko-ugarsku krunu, ako Matijaš ne ostavi zakonitog sina. Iako nije sve teklo glatko, pa tako ni planirana ženidba tada 40-godišnjeg Matijaša sa 12-godišnjom Kuningundom, Maksimilijanovom sestrom, koju je spriječio baš Maksimilijan, i nakon smrti Korvina nije im uspjelo ispoštovati Ugovor o nasljeđivanju, ali nakon nesupješne vladavine Vladislava Jagelovića i sramotnog poraza njegova sina Ludovika Jagelovića na Mohačkom polju, Maksimilijan se kruni i za hrvatsko-ugarskog kralja te je od tada i Hrvatska pod Habsburgovcima kao dio Habsburške monarhije.
Iako je oženjen sa Marijom Burgunskom iz Bruxellesa u dogovorenom braku, Maksimilijan je bio istinski sretan i zaljubljen muž, a svih troje djece su rođena iz tog njegovog prvog braka. Naime, nakon smrti supruge Marije, ženio se još dva puta, ali ni Ana Bretonska ni Bianca Maria Sforza nisu imale djece.
A za ovaj financijski podhvat u Innsbrucku kada je Hofburg proglašen "najljepšom kasnogotičkom građevinom" vjerojatno je zaslužan bogati miraz Biance Sforza iz moćne milanske obitelji. Hofburg je proširen do zgrade sa zlatnim krovom - Goldenes Dachl, koja se smatra simbolom grada, a koji je ukrašen s 2657 pozlaćenih bakrenih pločica u čast Maksimilijanovog vjenčanja s Biancom. Maksimilijan i Bianca su koristili balkon za promatranje festivala, turnira i drugih događaja koji su se održavali na trgu ispred zgrade. Zanimljivo je ipak da je Maksimilijan na balkonu dao naslikati sebe i Biancu, ali tako da je s njima i njegova prva žena Marija Burgunska.
Iako je Maksimilijan želio biti pokopan u jednostavnoj grobnici u maloj kapeli u svom rodnom Bečkom Novom Mjestu, njegov unuk Ferdinand I, kao izvršitelj oporuke dao je sagraditi unutar Hofkirche - Dvorske crkve u Innsbrucku raskošni kenotaf od crnog mramora, visoku grobnicu ukrašenu reljefima koji prikazuju prizore iz Maksimilijanovog života,
Tijekom 18. stoljeća dvorac Hofburg je obnovljen u barkonom stilu u vrijeme vladavine Marije Terezije, kada je u dvorcu živjela opatičkim životom njena kćerka Maria Elizabeta. Ovaj dvorac u Innsbrucku je Marija Terezija odabrala i kao mjesto vjenčanja svog drugog sina Leopolda II i Marie Luize Španjolske, a činjenica da je tijekom svadbenog slavlja iznenada preminuo njen suprug, Leopoldov otac, car Franjo I, Hofburg je za Mariju Tereziju dobio još veću važnost kao spomen mjesto u čast svog supruga te je i predosblje u kojem je umro, pretvoreno u Hofburšku kapelu.
Pored Hofburga je Hofgarten, zaštićeni park i rekreacijsko područje unutar starog grada - Altstadta, sa zanimljivim fondom stabala od kojih je neka osobno zasadila austrijska carica Marija Terezija.
Pogled sa gradskog tornja Stadttutm - je impresivan, vidi se cijeli grad sa okolicom pa kružni uspon od 148 stepenica se svakako isplati. Platforma za promatranje je na visini 31 m, a ukupna visina tornja je 51 m. Toranj je dodan Gradskoj vijećnici u 15. stoljeću i također predstavlja znamenitost Innsbrucka. U srednjem vijeku donji dio tornja je služio kao zatvor, na što podsjećaju rešetke na prozorima.
U katedrali Sv Jakova jednostavno ostanete bez riječi, nadajući se da Bog vidi vaše misli i da uslišava izrečene i neizrečene molbe.
