Mirni Augsburg

- kolovoza 19, 2025

Augsburg, jedan od najstarijih gradova u Njemačkoj, star je preko 2000 godina, osnovan od Rimljana i nazvan po rimskom caru Augustu.

Za razliku od živahnog žamora u ulicama Freiburga, ovdje je bilo tiho i mirno (kao da je vladao doslovni "Augsburški mir"🙂).

Inače, Augsburški mir je povijesni događaj, mir sklopljen 1555. godine prema kojem su njemački knezovi imali pravo birati između rimokatolicizma i luterizma. Prije toga na Augsburškom saboru 1518. godine Martin Luther je iznio kritike Katoličke crkve i pape i nije ih htio na suđenju poreći, pa je proglašen neprijateljem crkve.

Augsburška katedrala - Augsburger Dom, iz 11. stoljeća, građena u romaničkom stilu na mjestu već postojeće ranije rimske građevine i ostataka crkve Svetog Ivana, je katolička katedrala, posvećena Pohodu Djevice Marije (Hoher Dom Maria Heimsuchung). Kasnije su dodani gotički elementi. Tijekom protestantske reformacije je izgubila većinu svojih religioznih umjetnina, a djelomičmu štetu je pretpjela tijekom Drugog svjetskog rata.

Tijekom preuređenja povodom 2000-godišnjice grada, ispred katedrale je igrađena trokutasta granitna fontana koja prikazuje biskupa Ulricha, koji je obranio Augsburg od Mađara, zatim Svetu Afru, kršćansku sveticu iz Augsburga koja je pretpjela mučeništvo za vrijeme Dioklecijanova progona kršćana i biskupa Simperta, čijim je zagovorom, prema legendi, malo dijete ostalo neozlijeđeno od vukova. Trg je proširen rušenjem kripta i grobnica, kako bi se stvorio otvoreni poligon za parade.

Od katedrale se prostire široka ulica Karolinenstrase do glavnog gradskog trga Rathausplatz. Na trgu je renesansna Gradska vijećnica, Rathaus, vrlo visoka građevina domaćeg gradskog majstora Elliasa Holla, sagrađena na mjestu dotadašnje gotičke zgrade, sa dva tornja s lukovičastim kupolama, a na velikom zabatu pročelja ukrašena gradskim simbolom -simbolom plodnosti, visokim zlatnim češerom te oslikanim grbom orla, simbolom Svetog Rimskog Carstva. Nije dakle neobično da je u ovoj viječnici organiziran događaj od nacionačnog značaja, kada je austrijski car Josip I, nakon što je naslijedio svoju majku caricu Mariju Tereziju, upravo ovdje održao banket u Zlatnoj dvorani povodom svoje krunidbe za Cara Svetog Rimskog Carstva.

Na trgu je fontana Augustusbrunnen, posvećena rimskom caru Augustu, a četiri figure predstavljaju rijeku Lech i potoke Wertach, Singold i Brunnenbach.

Toranj visok 75 metara, sa kojeg se može uživati u panoramskom pogledu na grad, je bivša stražarska kula Perlachturm, također djelo domaćeg gradskog majstora Eliasa Holla.

Od glavnog trga se pruža široka glavna gradska ulica sve do , koja je sagrađena nad rimskom grobnicom Svete Afre, sa visokim zvonikom i kupolom u obliku luka, koji je postao prototip za izgradnju brojnih baroknih tornjeva Bavarske.

Obično u staroj povijesnoj jezgri očekujemo uske popločane ulice, međutim sa jačanjem Augsburga u moćnu europsku financijsku metropolu, ulice su proširivane, pa u starom dijelu grada ulice su popločane ali vrlo široke kao avenije. Maximilianstraße, skraćeno Maxstraße, s gotičkim, renesansnim, rokoko, neoklasičnim i poslijeratnim modernističkim zgradama u kojima su naseljene brojne patricijske obitelji, bankari i trgovci osnivajući tu svoje rezidencije. Ističu se , , , hotel "Zu den drei Mohren", a karakteriziraju ih uska pročelja, ali se zato protežu daleko unatrag uz svoja velika dvorišta.

U križanju Maximilianstraße sa Moritzplatzom ističe se kuća sa šarenim pročeljem , bivša dvorana tkalačkog ceha u Augsburgu, a nasuprot nje je , koja je pretrjela brojne požare i bombardiranja pa je postojeća arhitektura preoblikovana u moderni neutralni vizualni izričaj. Blizu Moritplatza na Maximilianstraße je , koja prikazuje boga trgovine Merkura. Na središnjem položaju ulice je fontana , koja prikazuje snagu Herkula koji se bori protiv Hidre, sedmoglavog vodenog stvorenja, a na brončanom stupu su prizori iz rimsko-mitološke povijesti grada.

A ono zbog čega je Augsburg poseban i zbog čega sam ga vidjela kao "mirni Augsburg" (ne samo kao igra riječi sa Augsburškim mirom), je mirno naselje , najstariji stambeni kompleks na svijetu koji je naseljen i danas. Radi se o stambenom projektu Jacoba Fuggerei iz 16. stoljeća koji je omogućio smještaj siromašnim stanovnicima Augsburga simboličnom najamninom (cijene nisu porasle 500 godina, pa sada to iznosi 0,88 eura godišnje), uz tri dnevne molitve i rad s nepunim vremenom u zajednici. Stambene jedinice iznose od 45 - 65 m2, a svaka jedinica ima vlastiti ulaz s ulice i nema zajedničkih prostorija tako da simulira život u kući. Stanovi u prizemlju imaju mali vrt, a stanovi na katu potkrovlje. Naselje je ograđeno zidom sa pet vrata koja se svake večeri zaključavaju. Unutar naselja su ulice, male trgovine i crkva, fontana, muzej, pa je Fuggerei sličan neovisnom srednjovjekovnom gradu. I danas su isti uvjeti za dobivanje mjesta u tom naselju: provesti barem dvije godine života u Augsburgu, biti katoličke vjeroispovijesti i imati dokaz o nekažnjavanosti.

Inače Jacob Fuggerei s nadimkom Bogati, svoje bogatstvo stekao je trgovinom pamukom sa Italijom, a nakon što su Fuggerei započeli bankarske transakcije sa Habsburgovcima, poslovi su rasli i širili se na rudarstvo srebra i bakra, gotovo da su imali monopol nad time te je svojim bogaćenjem utjecao i na europsku politiku finacirajući uspon cara Maksimilijana do izbora za cara Svetog Rimskog Carstva. Zauzvrat je od građanskog poduzetnika i trgovca promoviran u plemića dobivajući od Maksimilijana titulu carskog grofa, što je bio presedan. Projekt socijalnog stanovanja poslužio mu je u poboljšavanju javne slike o njemu, a ujedno je ovim postigao trajnu slavu. Eto kako se može utjecati na tijek povijesti, pokazuje i činjenica da je Jacob Fuggerei, kao vodeći europski bankar, bio blizak i sa Vatikanom te je sudjelovao u uspostavljanju "trgovine oprosta" kao sredstvo financiranja crkava. Ono što je jednom bankaru bila samo potpuno beznačajna bankarska transakcija, drugima je to, posebno Martinu Lutheru bio potencijal za sukob zbog moralne neprihvatljivosti, čije su teze upravo pridonijele uspostavljanju reformacije.

I eto zašto volim putovati - jer uz uspomene koje ostaju u sjećanju na vrijeme provedeno u nekom novom svijetu, ujedno se obogatite novim spoznajama, koje se onda nadograđuju jedna na drugu, pa vam se čini kao da ste proživjeli "i ono prošlo vrijeme". Uostalom, eto tu su jednan kraj drugoga i Jacob i Maximilian (ulice i spomenici nazvani po njima), baš kao što su se družili prije 500 godina.