Romantični pejzaž Heidelberga
Ovaj grad u Njemačkoj, na rijeci Neckar nedaleko od njenog susreta sa Rajnom u koju se ulijeva, oduševi vas već na prvi pogled sa skladno razmještenim lijepim kućama uz obale rijeke povezane lukovima kamenog mosta, dok se na zelenim obroncima ističe barokni, ružičasti dvorac, sve lijepo uokvireno brežuljcima, čije padine se blago spuštaju da zajedno s rijekom stignu u rajnsku dolinu.
Grad je poznat i kao sveučilišni grad s obzirom na najuglednije i najstarije europsko sveučilište te kao znanstveno središte sa mnogim istraživačkim ustanovama i laboratorijima, a proglašen je "gradom književnosti" zbog svoje knjižnice koja je osnovana 1421. godine i najstarija je postojeća javna knjižnica u Njemačkoj.
Grad je zbog svog položaja bio privlačan za naseljavanje u svim povijesnim razdobljima. U doba reformacije ovdje dolazi Martin Luther braniti svoje teze. U vrijeme Drugog svjetskog rata bio je nacistička baza, ali je pri kraju rata dogovorom zapovjednika američke divizije sa gradonačelnikom Heidelberga izbjegnuto savezničko bombardiranje, s obzirom da ga je američka vojska zbog izvrsne infrastrukture, planirala koristiti kao svoj garnizom, pa je dogovorena evakuacija nacista, koji su prilikom napuštanja grada samo srušili mostove.
Stari most koji se ističe u pejzažu grada također je bio djelomično srušen, gdje su tri luka i dva stupa dignuti u zrak, ali je vrlo brzo obnovljen. Svoj kameni izgled dobio je u 18. stoljeću kada je knez Karl Theodor dao zamijeniti do tada drvenu konstrukciju mosta pješčenjakom, kamenom iz doline rijeke Neckar. Na tom mjestu prvi drveni most sagradili su Rimljani već u 1. stoljeću, a nakon što je srušen, mijenjan je drugim drvenim konstrukcijama još sedam puta sve do ove devete rekonstrukcije i zamjene kamenom. Crveni izgled pješčenjaka iz Neckara čini ovaj most tako prirodnim romantičnim prolazom preko rijeke. Na gradskoj strani sačuvana su srednjovjekovna mostna vrata, dio nekadašnjeg gradskog zida. Na mostu je skulptura Karla Theodora, a u podnožju koje su likovi koji predstavljaju rijeke kojima je knez vladao: Rajnu, Moselle, Dunav i Isar. Knez nije bio baš politički omiljen, ali je bio zaslužan za promicanje znanosti pa je tako dodan i spomenik božici mudrosti Minervi. Na drugoj obali je spomenik zaštitniku mosta Ivanu Nepomuku.
Već u 15. stoljeću na mostu je postavljen kip majmuna, koji u sadašnjem dizajnu stoji od 1979. godine, gdje majmun drži u jednoj ruci ogledalo, kao simbol taštine, dok drugom tvori znak rogova kojeg upire prema prolaznicima, što predstavlja "otklanjanje uroka". Turisti koriste ovu poziciju za fotografiranje stavljanjem svoje glave u glavu majmuna. Protrljavanje ogledala, prema legendi donosi sreću, trljanje prstiju osigurava povratak u Heidelberg, što mi nismo napravili, pa eto, ne znam kako ćemo se tamo vratiti kad poželimo doći, a s obzirom da smo imali ugodan boravak, vjerujem da ćemo se poželjeti vratiti.
Dok je majmun simbol ružnoće, bestidnosti, razvrata i taštine i dok čovjek podrugljivo gleda na majmuna, on mu se "obraća" podsmijehom ispod napisanim stihovima Martina Zeilera iz 17.stoljeća, koja u prijevodu glase: "Zašto me gledaš, nisi li vidio onog starog majmuna Heidelberga, osvrni se amo-tamo, naći ćeš još mnogo takvih kao ja."
Uzvodno se može primjetiti fascinantan mehanizam brane, još jedna turistička atrakcija Staufstufe&Schleuse, kao slikovita kulisa, ali i izvanredno inžinjersko dostignuće, koje omogućava brodovima upravljanje promjenom vodostaja.
Pogled prema brežuljcima privlači renesansni dvorac Schloss Heidelberg, koji dominira na obronku Konigstuhla, a do kojeg se može doći uspinjačom, koja kreće sa trga Kornmarkt, s međustanicom kod dvorca i koja vozi do vrha brda. Ovo uspinjanje na vrh brda Konigstuhl - Kraljevsko sjedalo, sigurno će biti moje odredište u nekom budućem dolasku u grad, ovaj put smo samo proješačili do dvorca i natrag, jer vožnja do vrha brda traje čak sat vremena, a po programu nismo imali toliko na raspolaganju. Kornmarkt, u prijevodu Žitna tržnica, nazvan je upravo prema svrsi kojoj je služio. Na trgu je Marijin stup sa tri fontane, poznat kao Kornmatkt-Madonna, mjesto s kojeg se također pruža fantastičan pogled prema dvorcu.
Dvorac svjedoči svoju dugogodišnju bogatu povijest još kao rezidencija palatinskih grofova Rajne u 12. i 13. stoljeću, kao i razne neugodne situacije koje su se oko njega u razmiricama i ratovima odigravale, gdje se na njegovo stanje naročito odrazio europski Tridesetogodišnji rat (1618-1648) poznat i kao vjerski rat između katolika i protestanata, prvenstveno luterana, a zatim naknadno i kalvinista. Postaje ruševina još u 17. stoljeću, pa iako je pokušana obnova, konačno ga uništava udar groma i požar u 18. stoljeću.
Tako je, stojeći kao ruševina u 19. stoljeću, postao prava atrakcija, kada mu se dolaze diviti pjesnici, slikari, pisci, pa su poznati romantičarski opisi u člancima Victora Hugoa i Marka Twaina. I tako umjesto Osmog svjetskog čuda, što je predstavljao u 17. stoljeću, postao je "ljepota ruševina" koje potiču maštu i tajanstvene priče, pa njegova potpuna obnova ne bi bila ni isplativa ni efektna, kad je lijep upravo ovakav kakav jest.
Središnji gradski trg Marktplatz bio je glavna tržnica još od srednjeg vijeka, s gotičkom evađelističkom crkvom Heiliggistkirche (Crkva Svetog Duha) na zapadnoj strani i raskošnom Gradskom vijećnicom na istočnoj strani. Crkva potječe iz 14. stoljeća, sagrađena na mjestu male romaničke bazilike. U reformaciji je mijenjala denominacije između luteranske i klavinističke, da bi nakon Tridesetogodišnjeg rata postala katolička, te su tijekom dva stoljeća i katolici i protestanti polagali pravo na nju i pregradnim zidom podijelili do konačnog sporazuma po kojem je u potpunosti prešla u posjed Protestantske crkve. Na trgu je fontana Herkulesbrunnen s baroknim dizajnom, a prikazuje legendarnog grčkog junaka Herkula, odražavajući duh grada kao simbol snage i otpornosti. I sada je bio vidljiv taj snažni duh grada, jer je trg bio ispunjen ljudima sa transparentima, koji su tu upravo održavali neku vrstu protesta (nisam sigurna što je točno bilo u pitanju).
A trg Karlplatz, nazvan po vojvodi Karlu Fiedrichu Badenskom, prostire se na mjestu srušenog bivšeg franjevačkog samostana, na kojem moderna fontana prikazuje Sebastiana Munstera, istraživača astronomije i matematike koji je živio tu u franjevačkom samostanu u 15. i 16. stoljeću. I danas je trg okružen studentskim kućama i Akademijom znanosti, a sa trga se pruža neometan pogled na dvorac. Zimi se ovdje instalira klizalište, kao atrakcija božićnog sajma.
A da je ovo studentski grad pokazuje i činjenica da je 500 godina Sveučilište imalo autonomnu nadležnost nad studentima, pa su mogli dospijeti u Studentski zatvor zbog noćnog pijančevanja ili drugih prekršaja protiv javnog reda. Zatvor je bio u funkciji sve do 1914. godine, a danas je jedna od najpopularnijih znamenitosti grada. Smješten je pored Sveučilišta, na Sveučilišnom trgu - Universiratsplatz, centralnom prometnom čvorištu, sa fontanom lava - Lowenbrunnen, simbolom snage, koja je bila važan dio opskrbe vodom za grad, danas popularnim mjestom susreta i polazna točka za gradske obilaske.
U svakom slučaju, grad odiše ugodnom živahnom atmosferom, šarmantne popločane ulice sa slikovitim trgovinama i ugodnim kafićima i restoranima, gdje se mogu čuti jezici iz raznih dijelova svijeta, čini ovo mjesto savršenim za uživanje u šarmu i baštini Heidelberga.
Pogled na grad sa dvorca Heidelberg
