Antwerpen - Globalni grad
Jedan vjetroviti zimski dan u Antwerpenu bio je ispunjen nekim neobičnim nabojem – mješavinom neočekivane tuge koja je izvirila poput kamena spoticanja iz uličnog pločnika i ugodnog žamora na ulicama kojima se širio nezaboravan miris toplih vafli.
Od "Željezničke katedrale" ulicom Meir do centra
Na samome dolasku najprije ostanete impresionirani glavnim željezničkim kolodvorom. Do njega je iznimno lako doputovati jer se nalazi na izravnoj mreži europskih brzih željeznica, a čim zakoračite u njega, odmah vam postane jasno zašto postaju Antwerpen-Centraal bez razloga ne zovu "Željeznička katedrala". Sagrađen je 1905. godine u raskošnom eklektičnom stilu prema dizajnu arhitekta Louisa Delacenserieja, koji je nadahnuće pronašao u rimskom Panteonu. Ovaj je kolodvor s pravom nekoliko puta proglašavan jednom od najljepših željezničkih postaja na svijetu.
Od njega se lako prošeće do samoga središta grada preko najpoznatije i najvažnije trgovačke ulice Meir. Usput smo uživali u arhitekturi koja kao da se natječe koja će svojom originalnošću izazvati veće oduševljenje posjetitelja – najrazličitiji tornjići, skulpture, kitnjasti lukovi, velika stakla, stepenasti krovovi i mješavina povijesnih stilova ne dopuštaju vam da skrenete pogled.
Tajne i rane Katedrale Naše Gospe
Niz ulicu se ubrzo otvara pogled na Katedralu Naše Gospe (Onze-Lieve-Vrouwekathedraal), koja dominira vizurom grada kao jedna od najviših sakralnih građevina na svijetu. Sagrađena je na mjestu ranije romaničke crkve tijekom 13. i 14. stoljeća u gotičkom stilu te je kontinuirano dograđivana. Zanimljivo je da nakon njezina stavljanja u funkciju u 16. stoljeću njezin drugi toranj, zbog nedostatka novca, zapravo ostaje nedovršen sve do današnjeg dana. Unutrašnjost crkve krije glasovita Rubensova platna, no sami su zidovi uglavnom lišeni raskošnih dekoracija, što je posljedica nekadašnjeg kalvinističkog ikonoklazma i represije. Tijekom francuske okupacije katedrala je bila teško devastirana i opljačkana, a jedno je vrijeme čak služila i kao obična konjušnica. Ulaz se danas naplaćuje, no prava se emocija zapravo krije na trgu ispred njezina ulaza.
Nello i Patrasche: Priča o Flandrijskom psu
Taman kad se skoro spotaknete o podignuti pločnik i naljutite zbog te ekscentrične građevinske vizije trg, shvatite zapravo da ispod pločnika, baš kao ispod pokrivača spavaju dječak i pas. Zaintrigira vas što predstavlja ta golema skulptura, a rastužite se kad saznate da je to dirljiv to dirljiv spomenik koji prikazuje tragičan kraj dječaka Nella i njegova psa Patraschea.
Upravo tako kako su prikazani, skupljeni u čvrstom međusobnom zagrljaju, smrznuti su dočekali Badnjak ispod Rubensove slike u katedrali,
Ovi su likovi protagonisti legendarne novele "Flandrijski pas" iz 1872. godine, koju je napisala britanska spisateljica Marie Louise de la Ramée pod pseudonimom Ouida. Priča govori o Nellu, nepismenom dječaku s nevjerojatnim talentom za slikanje, koji rano ostaje siroče, a nakon djedove smrti postaje potpuni beskućnik. Sa svojim vjernim psom prisiljen je lutati hladnim ulicama Antwerpena. Gladan i promrznut, Nello očajnički želi ući u katedralu kako bi vidio Rubensova remek-djela "Podizanje križa" i "Skidanje s križa" – no ulaz se naplaćuje, a on nema ni novčića. Na sam Badnjak, Nello i Patrasche primijete da su vrata crkve ostala otključana. Ulaze unutra kako bi se ugrijali, ali su sljedećeg jutra pronađeni smrznuti i mrtvi.
Suze iza sjaja društvenih mreža
Ova je priča postala planetarno popularna tek 1980-ih godina, i to ponajviše u Japanu, Koreji i na Filipinima, pa je spomenik postavljen prvenstveno kao turistička atrakcija. Promatrala sam ljude kako pred ovom potresnom skulpturom nasmiješeni poziraju za svoje objave na društvenim mrežama. Pa iako su to likovi iz romana, mogli su biti i stvarni, pa njihova sudbina duboko pogađa.
Najtužnije od svega jest što u ovome velikom, nevjerojatno bogatom gradu dragulja i danas žive mnogobrojni stvarni beskućnici, prolaznici iz stvarnog života koje nitko neće zamijetiti, pozdraviti, fotografirati se pored njih niti za njih pokazati mrvicu suosjećanja.
Rijeka Scheldt: Žila kucavica u srcu povijesti
Antwerpen se razvio na niskom estuariju rijeke Scheldt, koja ovamo dotječe iz Francuske preko Belgije. U Gentu joj se pridružuje njezina glavna pritoka Leie, čineći prostor između Genta i Antwerpena najprometnijim dijelom rijeke duž kojeg se razvio moćan niz industrijskih zona. Ušće rijeke oblikovalo se pod snažnim utjecajem plime i oseke u obliku lijevka, pa od Antwerpena preko nizozemske granice seže sve do Sjevernog mora. Dugo je vremena korištenje ovog brodskog izlaza bilo predmet žestokog teritorijalnog i ekonomskog spora između Flamanaca i Nizozemaca. Na koncu je Belgija, uz pomoć drugih pomorskih velesila, otkupila to pravo i proglasila plovidbu slobodnom, što je omogućilo Antwerpenu da se razvije u jednu od najvećih međunarodnih luka na svijetu. Čak i u rimsko doba ovo je ušće, pod nazivom Scaldis, bilo ključan plovni put prema Rimskoj Britaniji. Samo ime rijeke izvedeno je iz staroengleske riječi sceald (plitak) ili zastarjele švedske riječi shall (tanak).
Zlatni trokut i grad dragulja
Mreža kanala dodatno pojačava važnost ovog položaja: kanal Scheldt-Rhine povezuje Antwerpen s Rotterdamom, Albertov kanal s Liègeom, a kanal Bruxelles-Scheldt vodi izravno do Bruxellesa i dalje prema Charleroiju. Cijeli je ovaj prostor iznimno razvijen, a trokut koji čine Bruxelles, Gent i Antwerpen u ekonomskom je svijetu s pravom poznat pod nazivom "Zlatni trokut". Budući da je grad ujedno i neprikosnoveno središte svjetske trgovine dijamantima, opravdano nosi titulu "grada dragulja". Prema globalnim istraživanjima, Antwerpen je ocijenjen kao svjetska metropola najviše razine, u kojoj danas skladno živi stanovništvo sastavljeno od preko 180 različitih nacionalnosti.
Slatki završetak u skupoj metropoli
Bogatstvo ovog kozmopolitskog grada vidljivo je na svakom koraku. No, što je grad bogatiji, čini se da se u njemu više cijene i same cijene – primijetili smo da je Antwerpen osjetno skuplji čak i u usporedbi s Bruxellesom, Bruggeom ili Gentom.
Ipak, to nam nije uspjelo pokvariti užitak u posjetu jednoj šarmantnoj kući vafli (House of Waffles). Tamo su na nevjerojatno simpatičan način poznate izreke slavnih povijesnih osoba pretvorili u duhovite rečenice o vaflima. Tako je, primjerice, čuveni Kennedyjev citat prilagođen u: "Ne pitajte što vaš vafel može učiniti za vas, nego što vi možete učiniti za svoj vafel!" ("Ask not what your waffle can do for you, but what you can do for your waffle").
Bio je to savršen, sladak završetak našeg zimskog dana u ovom blistavom, ali i duboko emotivnom gradu.
Meir i toranj
