Salzburgške čarobne melodije

Salzburg: Između Mozartova mita i baroknog Solnograda

Najčešće na naš doživljaj mjesta u koje dolazimo bitno utječe turistička reklama, pa nam se čini da cijeli grad počiva na jednoj jedinoj priči. Upravo je tako na mene djelovao dolazak u Salzburg. Činilo mi se da bih iza svakog ugla mogla naići na ono slavno „čudo od djeteta”.

Pred njegovom rodnom kućom () u ulici Getreidegasse na broju 9, vidno uzbuđeni turisti promatraju treći kat jarkožute fasade. U toj je zgradi, koja je danas pretvorena u muzej, rođen 1756. godine.

Njegov otac Leopold doselio se u Salzburg iz rodnog Augsburga, primivši poziv da radi kao dvoranin, violinist i skladatelj. U Salzburgu je upoznao i oženio Annu Mariju. Ona mu je rodila sedmero djece, od kojih je, nažalost, petero umrlo u ranom djetinjstvu. Preživjeli su samo kći Maria Anna (Nannerl) i najmlađi sin Wolfgang. Djeca su odmalena odgajana uz glazbu, melodije i note, jer je osim oca i njihova majka potjecala iz glazbene obitelji.

Komercijalizacija genija i Leopoldova posvećenost

Masovni se turizam u Salzburgu snažno osjeća, a pretvaranje velikog skladatelja u kič već pomalo iritira. Mozart je ovdje doslovno posvuda; izviruje s čokoladnih kuglica i sa svih mogućih štandova – gumen, plastičan, jestiv ili nejestiv. Slavne doista jesu ukusne, no varijacije recepata danas su iznimno široke i svi tvrde da je baš njihov onaj originalni. Čak i sam Mozartov izgled na ambalažama varira. Ponegdje ga prikazuju s plavim očima iako je zapravo imao smeđe, jer su umjetnici 18. stoljeća plave oči smatrali ljepšima, a često mu i blago smanjuju nos u odnosu na onaj koji je doista imao.

No, Mozart ne bi bio ništa manje genijalan ni bez tog uljepšavanja. Ono što istinski fascinira jest posvećenost oca Leopolda. Malom Wolfgangu i maloj Nannerl bio je ne samo otac nego i učitelj, koji je kod njih uspješno rasplamsao strast prema glazbi. Čak je zapostavio i vlastitu karijeru kako bi se posvetio njihovoj naobrazbi i promociji. Leopold je iskreno volio svoju ženu, često je tražio njezine savjete, pa se slike njih četvero okupljenih oko klavira čine pravom obiteljskom idilom. U takvom okruženju uopće nije čudno što su im kućni ljubimci bile ptice pjevice – ništa drugo nismo ni očekivali!

Nakon što su očarali dvor Marije Terezije, obitelji su se otvorila vrata najprestižnijih koncertnih dvorana diljem Europe – u Beču, Parizu i Londonu. U Salzburgu je Mozart imao i svoju radnu rezidenciju, Mozart-Wohnhaus, na trgu Makartplatz broj 8. Ta je zgrada u to vrijeme bila poznata kao „Kuća plesnog majstora” jer su se u njoj održavali tečajevi plesa za plemstvo. Danas je i ona pretvorena u muzej.

Nažalost, Mozart umire mlad, sa samo 35 godina, u svojem bečkom domu, nakon što se iz Praga vratio narušenog zdravlja, pogođen teškom groznicom. Ostavio je iza sebe suprugu i dvoje djece, a pokopan je u Beču prema tadašnjim strogim „jozefinskim” propisima – bez lijesa, umotan u bijelo platno. Poznato sveučilište Mozarteum na trgu Mirabellplatz kasnije je osnovala njegova udovica , s ciljem očuvanja glazbenog ukusa i sakralne glazbe.

Zabranjena ljubav biskupa i Salome Alt

Na trgu Mirabellplatz smjestili su se raskošni barokni perivoj i dvorac , koji pripadaju najpopularnijim atrakcijama Salzburga. Ovaj kompleks krije povijesnu priču znatno stariju od one o Mozartu. Naime, princ-nadbiskup dao je 1606. godine sagraditi ovaj dvorac za svoju dugogodišnju ljubavnicu Salome Alt. Dvorac je tada nosio ime Schloss Altenau – prema plemićkoj tituli koju je biskup dodijelio svojoj voljenoj. Nadbiskup je živio sa Salome u dvorcu i s njom dobio čak petnaestero djece.

Salome Alt bila je kći uglednog trgovca i gradskog vijećnika, a njezin je djed bio gradonačelnik Salzburga. Ta visoka, smeđe-crvenokosa žena smatrana je najljepšom u gradu. Nakon što je postala biskupova partnerica, nikada se više nije vratila u obiteljski dom. Biskup je uporno pokušavao dobiti papinu dozvolu za brak, tvrdeći da su započeli vezu prije njegova zaređenja i u vrijeme kada se vjerovalo da će celibat biti ukinut. Iako odobrenje iz Rima nikada nije stiglo, car Rudolf II. službeno je oslobodio njihovu djecu statusa nezakonitosti.

Raitenau je bio gorljivi sljedbenik i njegove krilatice da „cilj opravdava sredstvo”, što se zorno odražavalo na njegov autoritarni stil vladanja. Provodio je oštre mjere protureformacije, dajući protestantima jasan izbor: prelazak na katoličanstvo ili trenutni izgon iz Salzburga.

Gradsku katedralu, koja je dotad pretrpjela nekoliko požara, odlučio je izgraditi posve iznova. Podigao ju je iz samih temelja u punom sjaju, inspiriran talijanskom baroknom arhitekturom, zbog čega su Salzburg u to vrijeme s ponosom nazivali „”. Dotadašnju župnu crkvu iz 8. stoljeća, posvećenu Gospi, predao je franjevcima kao samostansku crkvu. Dugo se njezina romaničko-gotička unutrašnjost smatrala zastarjelom u usporedbi s modernim barokom te se ozbiljno razmatralo njezino rušenje. Srećom, u nedostatku novca, do toga nije došlo, pa i danas možemo uživati u njezinoj predivnoj arhitekturi.

Pad kneževine i Solnograd na rijeci Salzach

Titula princa-biskupa značila je da je crkveni poglavar ujedno bio i svjetovni vladar, no njegova vlast nije bila nasljedna, već izborna. Salzburg je funkcionirao kao samostalna crkvena kneževina i država Svetog Rimskog Carstva od 14. pa sve do početka 19. stoljeća. Raitenau je izgubio vlast kada je ušao u žestok sukob s moćnim susjedom, bavarskim vojvodom Maksimilijanom I. Nadbiskup je zarobljen i doživotno utamničen. Salome je iz dvorca protjerao novi princ-biskup, Marcus Sittich von Hohenems, koji je imanju nadjenuo novo, romantično ime – Mirabell (od talijanskih riječi mirabile – divno i bella – lijepo).

Samo ime Salzburg doslovno znači „tvrđava od soli”, jer je cijela regija od davnina bila poznata po bogatim rudnicima soli. Grad se pod tim imenom prvi put spominje 755. godine. Zanimljivo je da se u hrvatskim i slovenskim povijesnim izvorima, kao i među Gradišćanskim Hrvatima u Austriji, ovaj grad i danas naziva imenom – Solnograd.

Visoko iznad gradskih krovova uzdiže se moćna utvrda . Sagrađena je u 11. stoljeću s izvornom svrhom da zaštiti kneževinu i nadbiskupe od neprijateljskih napada. Utvrda je u potpunosti očuvana, a do nje se, osim pješice, može stići i modernom uspinjačom. S njezinih bedema pruža se veličanstven pogled od 360 stupnjeva na grad i alpsku okolicu. Unutrašnjost služi kao muzej, a nadaleko su poznati i koncerti , na kojima unutar drevnih zidina ponovno oživljavaju Mozartove melodije.

Romantika na Kapitelplatzu

Na trgu Kapitelplatz pažnju privlači neobična skulptura: velika zlatna kugla promjera pet metara na čijem vrhu stoji figura muškarca okrenuta prema utvrdi. Lokalno stanovništvo ovaj spomenik u šali često naziva jednostavno „Mozartovom kuglom”. Na istom se trgu nalazi i raskošna fontana koja podsjeća na rimske, s kipom Neptuna – boga mora, a koja je povijesno služila za napajanje konja. Trg dodatno oživljavaju i divovske figure šaha na podu, oko kojih se prolaznici svakodnevno zabavljaju.

Raskošni trgovi, slikovite ulice, povijesne kuće i spomenici (uključujući onaj središnji na trgu Mozartplatz) čine ovaj grad čarobnim, pa nije ni čudno što je Stari grad još 1996. godine upisan na .

Pogled s mosta na rijeku Salzach, na kojemu su tisuće parova „zaključale svoju ljubav” lokotima, doista ima neku tajanstvenu moć. Dok stojite ondje, čini vam se da je cijeli prostor ispunjen najljepšim ljubavnim arijama. Tko zna kamo sve rijeka Salzach odnese te čarobne melodije, ulijevajući se najprije u Inn, potom u Dunav, pa sve do dalekog mora.