Salzburgške čarobne melodije
Zato mi se činilo da u Salzburgu iza svakog ugla mogu naići na to "čudo od djeteta", koji je rođen tu, u Salzburgu i pred čijom rodnom kućom u ulici Getreidegasse na broju 9, vidno uzbuđeni turisti promatraju treći kat na jarkožutoj fasadi, sada muzeja, Mozarts Geburtshaus, kuću u kojoj je Wolfgang Amadeus Mozart rođen 1756. godine.
Otac Leopold je doselio u Salzburg iz svog rodnog Augsburga, pozvan kao violinist i skladatelj na dvor. U Salzburgu je upoznao i oženio Annu Mariu, koja mu je rodila sedmero djece, a od kojih je petoro umrlo u djetinjstvu, a ostali su kćerka Maria Anna - Nannerl i najmlađi sin Wolfgang, koji su odgajani u prisustvu glazbe, melodija, nota, instrumenata, jer je osim oca i majka potjecala iz glazbene obitelji.
Pretjerani turizam se i u Salzburgu osjeća i već pomalo iritira pretvaranje velikog skladatelja u kič, jer je Mozart posvuda, izviruje iz čokoladnih kuglica, iz svih štandova: gumen, plastičan, jestiv, nejestiv... Mozartkugel doduše jest ukusan, ali i tu su varijante recepta vrlo široke, gdje svaka za sebe tvrdi da je original. A i izgled Mozarta varira, pa ga ponegdje prikazuju sa plavim očima, iako je imao smeđe, jer su umjetnici 18. stoljeća plave oči smatrali ljepšim te također sa malo manjim, uljepšanim nosom u odnosu na onaj kojeg je stvarno imao.
Mozart ne bi bio ništa manje genijalan ni da ga ne pokušavaju uljepšati, a fascinira posvećenost oca Leopolda svojoj djeci, malom Wolfgangu i maloj Nannerl, kojima je bio, ne samo otac nego i učitelj i koji je uspješno rasplamsavao kod njih strast prema glazbi. Čak zapostavlja svoju osobnu karijeru kako bi se posvetio naobrazbi djece i njihovoj promociji. Leopold je volio svoju ženu, njihovu majku i često ju je pitao za savjete, pa se idiličnim čine slike njih četvoro okupljenih oko klavira. Nije uopće čudno da su im kućni ljubimci bile ptice pjevice, ništa drugo nismo ni očekivali.
Dovodeći Mozarta na dvor Marije Terezije, gdje svih očarava "čudo od djeteta" otvaraju im se vrata za organiziranje koncerata u najskupocjenijim dvoranama diljem Europe: Beču, Parizu, Londonu... U Salzburgu je imao radnu rezidenciju Mozart-Wohnhaus, na Makaratplatzu broj 8, koja je tada bila "Kuća plesnog majstora" gdje su se održavali tečajevi plesa za plemstvo pripremajući ih za dvor. Danas je to muzej. Mozart nažalost umire mlad, sa samo 35 godina, u svom bečkom domu, a nakon povratka iz Praga zaražen nepoznatom groznicom, ostavljajući iza sebe ženu i dvoje djece. Pokopan je u Beču po tadašnjem "jozefinskom" propisu bez lijesa, umotan u bijelo platno. Sveučilište Mozarteum, na Mirabellplatzu u Salzburgu osnovala je Mozartova udovica Constanza Weber, za usavršavanje glazbenog ukusa u pogledu sakralne glazbe i koncerata.
Na Mirabellplatzu je prekrasan barokni vrt i dvorac Mirabell, koji su među najpopularnijim atrakcijama Salzburga, a koji također ima jednu svoju povijesnu priču iz još davnije prošlosti od Mozartove. Naime, Princ-nadbiskup Wolf Dietrich von Raitenau dao je 1606. godine, za svoju ljubavnicu Salome, sagraditi ovaj dvorac, koji je tada nazvao Schloss Altenau (prema tituli koju je dodijelo svojoj Salome - "von Altenau"). Biskup je živio sa Salome u dvorcu i s njom imao 15 izvanbračne djece.
Salome Alt je rođena u Salzburgu, otac trgovac ujedno je bio gradski vijećnik, a djed gradonačelnik Salzburga. Visoka, smeđe-crvenokosa žena smatrana je za najljepšu ženu u gradu. Postavši biskupova ljubavnica nikad se više nije vratila u obiteljski dom, a biskup je pokušavao dobiti papinu dozvolu da se oženi njome, tvrdeći da su postali partneri prije nego je zaređen, a kada se još pretpostavljalo da će celibat svećenstva biti ukinut. Nije dobio odobrenje, ali su djeca službeno oslobođena statusa nezakonite djece, zaslugom cara Rudolfa II.
Ritenau je bio sljedbenik Machiavellija čija je poznata uzrečica: "cilj opravdava sredstvo", a što se vjerojatno odrazilo i na njegov stil vladanja. Također, provodio je mjere protureformacije i protestantima dao izbor: prelazak na katoličanstvo ili moraju napustiti Salzburg. Katedralu je, koja je do tada pretrpjela nekoliko opsežnih obnova, izgradio ponovno, doslovno od temelja u sjaju, inspiriran talijanskom baroknom arhitekturom, tako da su Salzburg čak nazivali Rimom sjevera. Dotadašnju župnu crkvu izgrađenu u 8. stoljeću i posvećenu Gospi, biskup Raitenau predaje franjevcima kao samostansku crkvu, a katedrala postaje župna crkva. Dugo se romaničko-gotički stil ove crkve smatrao zaostalim u odnosu na "rimski" renesansni koji prelazi u barok i rokoko, pa se razmatralo njeno rušenje, koje se srećom (u nedostatku ekonomskih sredstava) nije dogodilo, jer je predivna.
Princ-biskup je titula u kojoj je biskup ujedno i civilni vladar, ali čija vlast nije bila obiteljski nasljedna nego izborna. Salzburg je bio crkvena kneževina i država Svetog Rimskog Carstva od 14. do 19. stoljeća. Ritenau je izgubio vlast kada se sukobio sa moćnim susjedom, vojvodom Maksimilijanom I. od Bavarske. Zarobljen je i doživotno zatvoren, a Salome protjeruje iz dvorca novi princ-biskup Marcus Sittich von Hohenems te dvorac dobiva novo ime - Mirabell, od talijanskog mirabile - divno i bella - lijepo.
Salzburg doslovno znači "tvrđava od soli", poznat po brojnim rudnicima soli, a prvi put se pod tim imenom spominje 755. godine. U hrvatskim i slovenskim izvorima naziva se Solnograd, a Gradišćanski Hrvati (nacionalna manjina u Austriji) i danas se koriste imenom Solnograd.
Iznad grada ističe se tvrđava Festung Hohensalzburg, sagrađena u 11. stoljeću, a čija je izvorna svrha bila zaštititi kneževinu i nadbiskupe od neprijateljskih napada. U potpunosti je očuvana, a osim pješice, do nje se može doći i uspinjačom, odakle se pruža 360-stupanjski pogled na grad i okolicu. Također se koristi kao muzej, a poznati su i koncerti Salzburger Festungskonzerte, gdje se oživljavaju Mozartovi zvuci.
Na Kapitelplatzu na Zlatnoj kugli promjera 5 metara, okrenuta prema Tvrđavi je figura muškarca. Skulptura se povremeno u šali lokalno naziva "Mozartova kugla". Na ovom trgu je i fontana koja podsjeća na rimske, sa Neptunom - bogom mora, a služi za pojenje konja. Tu su i velike figure šaha, gdje se ljudi zabavljaju i što čini trg živahnim.
Trgovi, ulice, kuće, spomenici (naravno i Mozartov spomenik na Mozartplatzu), fontane, crkve... sve privlači poglede i nije neobično da je Stari grad upisan 1996. godine u UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi. Pogled s mosta na rijeku Salzach na kojem su brojne ljubavi "zaključane lokotima" očito ima neku tajanstvenu moć, jer se učini kao da je vrijeme ispunjeno melodijama ljubavi...Tko zna gdje sve rijeka Salzach odnese ove čarobne melodije, ulazeći u Inn i u Dunav.
