Sakrijte Hallstatt

Mogu zamisliti i u potpunosti shvaćam negodovanje i prosvjedovanje lokalnog stanovništva Hallstatta zbog pretjeranog turizma. Kada u malo idilično mjesto sa samo oko 800 stanovnika, nahrupe horde hiperaktivnih turista i rastrče se po mjestu zauzimajući poze s kojih će se hvaliti svojim selfijima, a zatim istog dana produžiti dalje ne ostavljajući nikakvu vrijednost svojom posjetom mjestu, kada se naruši ovaj sklad i mir planinskog idiličnog mjesta, čisto mi je žao što sam i ja bila dio te turističke nezasitnosti, želeći dodirnuti ovo, gotovo sveto mjesto.

Ipak, pomalo sebično uživam što sam imala priliku doći tu, provozati se jezerom, udišući svježi planinski zrak raznjihan povjetarcem, popeti se uspinjačom (funicular) do nebeske šetnice Skywalk-a, kušati njihovu kuhinju na toj uzvisini s pogledom na jezero uokvireno stijenovitim vrhuncima  spustiti se strmom stazom kroz šumu, stati pred šuštajući slap sa stijene, pa čak i vidjeti njihovo zanimljivo organizirano groblje, diviti se originalnoj gradnji prekrasnih kuća, ukrašenih rascvjetalim cvijećem...

Nije čudno što se skrivalo ovo mjesto, naime, proizvodnja soli još iz pretpovijesnog doba, predstavlja pravo bijelo zlato. Stoga se do mjesta moglo doći samo čamcem preko jezera ili uskim stazama, jer nije bilo ceste sve do 1890. godine, Rudnik soli u Hallstatu je najstariji aktivni rudnik na svijetu i turisti ga također mogu posjetiti (a na što ja nisam bila psihički spremna, jer još nisam uspjela savladati strah od tako dubokog ulaska u zemlju), Turizam koji je započeo u 18. stoljeću znatno je ekspandirao nakon 1997. godine kada ga UNESCO proglašava svjetskom baštinom, a istočnoazijski turisti su pohrlili ovamo nakon prikazivanja u jednoj južnokorejskoj televizijskoj emisiji 2006. godine, nakon čega su se društvenim mrežama počele širiti slike iz "najboljeg instagramskog grada".

Građani Hallstata su preotestirali zbog pretjeranog turizma, uvodili su redare u crkvu da spriječe ometanje bogoslužja, postavljali su ograde na mjesta na kojima su se snimali selfiji, blokirali su tunele i tako dalje, pa se tako od 2020. godine ograničavaju autobusima dolasci u mjesto dodijeljujući im vremenske termine, a u planu je dodatno smanjenje broja dopuštenih autobusa, kako bi se turizam usredotočio na kvalitetu.

Moram priznati da ovo mjesto stvarno izgleda kao iz bajke i da treba ostati bajka, da treba ostati uspavana ljepotica kojoj ne treba princ da je svojim poljupcem budi...neka spava!