Hum - najmanji grad na svijetu
U središnjem dijelu na izoliranom položaju na brežuljku iznad izvora rijeke Mirne smjestio se Hum, maleni gradić sa samo 52 stanovnika (popis 2021) koji se predstavlja kao najmanji grad na svijetu. Inače, legenda glasi kako su divovi gradili po Istri gradove Motovun, Roč i Bale, a od preostalog kamenja koje nisu htjeli baciti, sagradili su Hum.
Elementi urbanog naselja prepoznaju se već od 12. stoljeća: gradska loža (sada Muzej humske aure), dvorac (danas Crkva Uznesenja BDM), kuće plemstva, kuće puka, trg, župna crkva, svećenikova rezidencija. Grad svojom darovnicom istarski markiz Ulrik II poklanja akvilejskom patrijahu, kao feudalni posjed. Gradske zidine su čuvale mjesto od prodora Mlečana i Turaka, a kao pogranični obrambeni grad trpio je sva razdoblja sukoba i različitih vladara. U 15. stoljeću pada pod mletačku vlast sve do kraja 18. stoljeća, kada postaje Habsburški, nakon Prvog svjetskog rata pripada Italiji, a od kraja Drugog svjetskog rata je u sastavu Republike Hrvatske.
Na bakrenim, dvokrilnim, svečanim vratima grada su kao završetak Aleje glagoljaša dva glagoljaška natpisa dobrodošlice i prijevodi latinicom: "Vrata se ne zatvaraju danju, nema noći u ovom gradu. I nek' ne uđe nitko tko je okaljan" i stih pjesnika Vladimira Pernića iz Roča: " Tom malom gradiću/ u pohode dođi/ na kamenu tvrdu/ toplina vri..."
Aleja sa svojih 11 spomenika od Roča do Huma svjedoči glagoljskoj pismenosti od vremena braće Ćirila i Metoda. Glagoljica je drevno slavensko pismo, crkvene knjige i gradski statuti pisani su glagoljicom. Također i rezbarije na zidovima koje su vidljive i u Crkvi Svetog Jeronima na freskama su na glagoljici. Iz Muzeja se može poslati pozdrav iz srca Istre - razglednica napisana na glagoljici.
Vrata Huma se svake godine svečano otvaraju na Dan Huma, druge subote u lipnju, kada se u Gradskoj loži (Muzej Hum AurA), održava pučka predstava biranja župana, prema hrvatskom običaju iz 12. stoljeća. Naime, "biranje župana na leto dan", je drevni običaj biranja poglavara i to na način da "Stareji" - zbor od dvanaest sudaca, obično iskusnijih starijih vijećnika, daju svoj glas urezivanjem u drveni štap, raboš. Ovakva samouprava se zadržala u Humu do kraja 17. stoljeća. "Stareji" su zasjedali u određene dane u natkrivenoj loži za kamenim stolom i prenosili spoznaje običajnog prava rješavajući sporove u mjestu, čineći upravu zajednicom vrlo učinkovitom. Župan je u obavljanju dužnosti imao pomoćnika - požupa, a zastupao je mjesto pred feudalcem i drugim seoskim zajednicama, vodio brigu o prihodima i rashodima zajednice i sudjelovso u rješavanju sporova održavajući javni red i mir.
Hum je poznat i kao Grad biske, rakije sa imelom, čiji recept potječe odavde, pa se svakog listopada organizira Smotra rakija. Tu je i Humska konoba, jedna, jedina, a koja uz jelo nudi i prekrasan vidikovac na istarske brežuljke. I u trenutku vam se učini kao da i vidite istarske divove kako se lagano odmaraju ležeći na ovom bajkovitom tlu.
A evo da se spomenem i prikladne pjesma Jakše Fiamenga: Aleja glagoljaša
U lijevak počela, u kolijevku štenja:
Od Slova do Vrata iza kojih drijema
Najmanji Grad grada, Grad od priviđenja.
A dolina plodna, znakovi kraj puta:
Vidikovac, Razvod, Stol za blagovanje...
Humščinom s Misalom Žakan Juri luta
I zazivlje zorz, i sunce ga žanje.
Zna se: Izum Pisma Sveta braća dijele
S travaricom biskom od lišća imele,
I pije ih zemlja, blago na ispaši...
I dok listaš Povijest poput brevijara
Procesiju vidiš (oko te nne vara):
Od Roča do Huma gaze glagoljaši.
