Hum - najmanji grad na svijetu

Unutrašnjost Istre me privukla sa svojim malim mjestima, gdje se stvarno čini kao da vrijeme stoji, mirno i tiho pružajući neobično zadovoljstvo i želju da potraje taj trenutak što duže.  

Hum: Najmanji grad na svijetu u zagrljaju divova

U središnjem dijelu Istre, na izoliranom brežuljku iznad samog izvora rijeke Mirne, smjestio se Hum. Ovaj maleni gradić sa samo 52 stanovnika (prema popisu iz 2021. godine) ponosno se predstavlja kao najmanji grad na svijetu.

Prelijepa lokalna legenda kaže da su istarski divovi gradili gradove u dolini Mirne – Motovun, Roč i Bale – a od preostalog kamenja koje im je bilo žao baciti, na kraju su podigli Hum.

Unatoč svojoj veličini, Hum sve elemente urbanog naselja ima još od 12. stoljeća: tu su gradska loža, dvorac na čijem je mjestu današnja Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, plemićke i pučke kuće, trg, župna crkva te svećenikova rezidencija. Povijest Huma iznimno je burna. Istarski markiz Ulrik II. darovnicom ga je poklonio akvilejskom patrijarhu kao feudalni posjed. Moćne gradske zidine stoljećima su ga čuvale od prodora Mlečana i Turaka. Kao pogranični obrambeni grad trpio je stalne sukobe različitih vladara. U 15. stoljeću pada pod mletačku vlast pod kojom ostaje sve do kraja 18. stoljeća, kada postaje habsburški. Nakon Prvog svjetskog rata pripada Italiji, a od završetka Drugog svjetskog rata ponosni je dio Republike Hrvatske.

Aleja glagoljaša i kamena vrata povijesti

Na ulazu u grad dočekat će vas masivna, dvokrilna bakrena vrata. Ona predstavljaju završetak slavne Aleje glagoljaša, a krase ih dva glagoljaška natpisa dobrodošlice s prijevodom na latinicu:

"Vrata se ne zatvaraju danju, nema noći u ovom gradu. I nek' ne uđe nitko tko je okaljan"

Uz njih stoje i dirljivi stihovi pjesnika Vladimira Pernića iz Roča:

"Tom malom gradiću u pohode dođi, na kamenu tvrdu toplina vri..."

Sama Aleja glagoljaša, sa svojih 11 jedinstvenih spomenika raspoređenih duž ceste od Roča do Huma, živi je svjedok drevne slavenske pismenosti još od vremena svete braće Ćirila i Metoda. Glagoljicom su se stoljećima pisale crkvene knjige, ali i važni gradski statuti.

Tragovi ovog pisma vidljivi su i kao grafiti urezani na freskama u romaničkoj Crkvi svetog Jeronima na humskome groblju. Danas posjetitelji iz lokalnog muzeja mogu poslati jedinstven pozdrav iz srca Istre – razglednicu napisanu upravo na glagoljici.

Binkarenje na raboš i tajna humske biske

Vrata Huma svečano se otvaraju svake godine na Dan Huma, druge subote u lipnju. Tada se u Gradskoj loži, gdje je smješten Muzej Hum AurA, održava jedinstvena pučka predstava biranja župana prema hrvatskom običaju iz 12. stoljeća.

Ovaj drevni ritual, poznat kao "biranje župana na leto dan", funkcionira tako da "stareji" – zbor od dvanaest seoskih sudaca i iskusnih vijećnika – daju svoj glas urezivanjem zareza u drveni štap zvan raboš. Ovakav oblik samouprave zadržao se u Humu sve do kraja 17. stoljeća. Suci su zasjedali za kamenim stolom u natkrivenoj loži, rješavali lokalne sporove na temelju običajnog prava i činili upravu iznimno učinkovitom. Župan je imao i svojeg pomoćnika (požupa), a zastupao je mjesto pred feudalcima, vodio brigu o seoskim financijama te održavao javni red i mir.

Hum je diljem svijeta poznat i kao Grad biske – tradicionalne istarske rakije s imelom, čiji izvorni recept potječe upravo odavde, zbog čega se svakog listopada ovdje organizira čuvena Smotra rakija. Tu je i autohtona Humska konoba, koja uz vrhunske istarske delicije nudi i predivan vidikovac na valovite brežuljke. U tom trenutku, dok upijate miris biske i pogled na prirodu, doista vam se može učiniti da vidite legendarne istarske divove kako se bezbrižno odmaraju na ovom bajkovitom tlu.

Kao savršen završetak ove priče, u sjećanje nam dolaze i stihovi prikladne pjesme Jakše Fiamenga, Aleja glagoljaša:

Put u Povijest vodi tamo gdje ga nema;
U lijevak počela, u kolijevku štenja:
Od Slova do Vrata iza kojih drijema
Najmanji Grad grada, Grad od priviđenja.

A dolina plodna, znakovi kraj puta:
Vidikovac, Razvod, Stol za blagovanje...
Humščinom s Misalom Žakan Juri luta
I zazivlje zoru, i sunce ga žanje.

Zna se: Izum Pisma Sveta braća dijele
S travaricom biskom od lišća imele,
I pije ih zemlja, blago na ispaši...

I dok listaš Povijest poput brevijara
Procesiju vidiš (oko te ne vara):
Od Roča do Huma gaze glagoljaši.