Briselski Trone
Povijesni Brisel je bio definiran unutar zidina u obliku peterokuta, današnji "mali prsten" ili "unutarnji prsten". Stjecanje neovisnosti je relativno "nedavno", odnosno 1830.godine, što znači da kraljevstvo Belgije nema niti 200 godina povijesti.
Kraljevska palača u Briselu nalazi se između Place du Trone i Place Royale, a ispred nje je Place des Palais i kraljevski park Parc de Bruxelles. Sada se koristi kao kraljeva administrativna rezidencija i kraljevo radno mjesto i uredi ostalih članova kraljevske obitelji, dok se za stanovanje koristi palača u Lakenu. Današnji kralj Belgije je Philippe, a stupio je na tron 2013. godine, kao sedmi kralj Belgije, nakon što mu je otac kralj Albert II, abdicirajući, prepustio prijestolje.
Prvim kralj Belgije proglašen je Leopold I (vladao od 1831-1865), rođen kao princ Saxe-Coburg-Saalfeld, koji je kao udovac bez djece, nakon smrti supruge Charlote Auguste od Walesa, pretedenticom britanskog prijestolja, ponovno oženjen Lujzom Orleanskom (praunukom carice Marije Terezije, po ženskoj liniji: kćerci Karolini, unuci Amaliji...). Njegov nasljednik Leopold II je njegov drugorođeni, ali najstariji preživjeli sin, koji je ostao bez nasljednika, pa je daljnja nasljedna linija od mlađeg sina, princa Phillipea.
Leopold II je ujedno drugi kralj Belgije, a bio je na vlasti 44 godine, od 1865-1909. godine, što je najduža vladavina belgijskog monarha do danas. Pamti ga se kao najvećeg graditelja, s obzirom na velike urbanističke projekte koji su po njegovoj narudžbi izvršeni. Međutim, pamti ga se i povezuje sa velikom brutalnošću i zločinima u Kongu iz kojeg se izvlačilo bogatstvo skupljanjem slonovače. Naime, Leopold II je bio osnivač i jedini vlasnik Slobodne države Kongo od 1885-1908.godine, što je funkcioniralo kao privatni kolonijalni projekt (!!!).
Bio je oženjen sa Marie Henriette od Austrije, rođenoj u Budimu od oca Josefa Antona (dakle, praunukom carice Marije Terezije, po muškoj liniji: sin Leopold, unuk Josef ...). Ženidba je dogovorena i obavljena prije krunjenja za kralja, ali je bio predviđen za tron kao nasljednik, pa se ženidbenom vezom sa Habsburgovcima trebala pojačati kruna.
Leopold II i Marie Henriette su nevoljko sklopili brak, jer se nisu sviđali jedno drugome, Maria je bila ekstrovert, a Leopold introvert, a nisu se uspjeli ni zavoljeti tijekom zajedničkog života. Razočarenju je pridonijelo i prvorođeno žensko dijete, jer se tron nasljeđivao samo po muškoj liniji. Drugo dijete je ipak bio sin, imenom također Leopold, rođen prije očeva krunjenja. Na ceremoniji krunjenja, Leopold II nije postavio svoju ženu uz sebe, kako se očekivalo, već je ostala u gledalištu, iako je dobila krunu kraljice. Dodatna netrpeljivost je uslijedila nakon smrti malog desetogodišnjeg sina Leopolda, koji je umro od upale pluća nakon što je upao u jezero, te je kralj Leopold II krivio za to njegovu majku Marie Henriette. Na sprovodu svog sina kralj Leopold II se potpuno slomio i nekontrolirano jecao.
Nakon sinove smrti, ostale su im dvije kćerke: Louise i Stephanie, pa su, nadajući se sinu, pokušali dobiti još jedno dijete, ali rodivši kćerku Clementine, par se potpuno udaljio. Pored tog, Marie je muža optuživala za preljub. Naime, osim mnogih ljubavnica, Leopold je u svojoj 65. godini uzeo za ljubavnicu 16-godišnju francusku prostitutku Caroline Lacroix (u čijem se društvu čak pojavio 1901. godine na sprovodu svoje rođakinje, britanske kraljice Viktorije, iako mu je žena bila još živa i koja je umrla sljedeće 1902. godine). Ovo je pridonijelo njegovoj nepopularnosti u Belgiji više nego li svi zločini koji su se pod njegovim upravljanjem događali u Kongu.
Leopold i ljubavnica Caroline ostali su zajedno do njegove smrti, 10 godina kasnije. Imali su i djecu, i to sinove, ali brak koji je sklopljen među njima pet dana prije njegove smrti nije imao pravni autoritet prema belgijskom zakonu, budući da je sklopljen vjerski, a ne civilno. Brak je izazvao skandal jer su građani bili šokirani što je Crkva odobrila taj brak i dopustila Carolini da bude uz njegovu bolesničku postelju, dok zakonitim kćerima Leoplod nije dopustio pristup. Iako se brak smatrao nevažećim, u Belgiji je vladao strah da će Leopold priznati svog izvanbračnog trogodišnjeg sina za prijestolonasljednika. Njegov mlađi izvanračni sin rođen je sa deformiranom šakom, pa je u karikaturama kralj prikazivan s djetetom u naručju, okružen kongoanskim leševima s odsječenim rukama, što su tumačili kao "osvetu sa visine", budući da se pod kraljevom vlašću u Kongu kažnjavalo odsjecanjem ruku.
Kako je Leopold II ostao bez nasljednika, a kako je njegov mlađi brat Phillipe umro prije njega, na prijestolje 1909. godine dolazi Albert I, sin princa Phillipea, grofa od Flandrije. Kralj Albert I ostaje na vlasti do 1934. godine, a postao je popularan kao "viteški kralj" ili "kralj vojnik", s obzirom na ulogu u Prvom svjetskom ratu, usvajanje Versajskog ugovora, rekonstrukciju Belgije nakon rata i razdoblja Velike depresije, reformama za zaštitu domorodačkog stanovništva i tehnološki napredak u Belgijskom Kongu. Oženjen sa bavarskom vojvotkinjom Elisabeth, princezom Wittelsbach, u skladnom braku u kojem su zaljubljeno podržavali i ohrabrivali jedno drugo u ulogama kralja i kraljice. U svom dvorcu u Laekenu okupljali su prijatelje znanstvenike i umjetnike. Bili su popularni zbog svog neupadljivog načina života, u potpunoj suprotnosti sa autokratskom manirom i raskalašenošću Leopolda II. Nažalost, Albert I, iako iskusan planinar, pogiba u planinarskoj nesreći sa 58 godina života, a naslijeđuje ga sin Leopold, okrunjen kao kralj Leopold III.
Prilikom preuzimanja kraljevskog trona (1934.g), Leopold III je već bio sretno oženjen švedskom princezom Astrid, s kojom je dobio kćer Josephine Charlotte (1927.g) i sina Baudouina (1930.g.), i sina Alberta (1934.g), 4 mjeseca nakon pogiblje oca. Nova tragedija dogodi se već sljedeće 1935.godine, kada u automobilskoj nesreći, u kojoj je on bio vozač, pogine njegova voljena žena Astrid, u švicarskom jezeru kraj Luzerna.
I kao da se tada sve okrenulo naopako, Leopold III je izgubio simpatije svojih građana, naročito inzistirajući na vezi sa pučankom Lilian, kćerkom belgijskog trgovca ribom, a koji je pobjegao u London tijekom Prvog svjetskog rata, da bi, vrativši se u Belgiju nakon rata postao ministar gospodarstva. Pored toga, sumnjičen je i za suradnju s nacistima na području Francuske u Drugom svjetskom ratu.
Leopold III ne uspijeva ostati neutralan u Drugom svjetskom ratu, pa je već 1940. godine izvršena predaja Njemcima, i dok je belgijska vlada izbjegla, on je odlučio ostati u Belgiji, pa se čak za to vrijeme tajno vjenčati sa Lilian te mu je rodila sina i kasnije još dvije kćeri (ali koji nisu mogli biti nasljednici jer se takav brak nije priznavo kao punovrijedan). Njegova djeca iz prvog braka: prihvatili su Lilian, čak su je i zvali Majka.
Od 1944. godine je bio u zatočeništvu kako bi se ispitala kolaboracija sa nacistima, a za to vrijeme sve do 1950. godine njegov mlađi brat Charles je obavljao dužnost regenta. Ubrzo nakon što mu je dopušteno vratiti se u Belgiju, dočekan jednim od najnasilnijih štrajkova, preuzeo je monarhijske dužnosti da bi 1951. godine abdicirao u korist svog sina Baudouina.
Baudouin je bio na tronu sve do svoje iznenadne smrti od srčanog udara 1993. godine, a kako su on i njegova supruga kraljica Fabiola, španjolska plemkinja, bili bez djece, prijestolje preuzima mlađi brat Albert II.
Kralj Albert II je vladao do 2013. godine, kada je abdicirao zbog zdravstvenih razloga u korist svoga sina i najstarije dijete Phillippea, i to samo mjesec dana nakon što ga je belgijska kiparica Delphine Boell pozvala da se pojavi na sudu, u namjeri da dokaže da je kralj, njen biološki otac iz izvanbračne veze (što je 2019. godine i dokazano). Albert II je nakon svog oca Leopolda III, drugi kralj koji je sa trona sišao abdikacijom. U braku sa Donnom Paolom Ruffo di Calabria dobio je troje djece, sadašnjeg kralja Philippe, princezu Astrid i princa Laurenta.
Kralj Phillipe je oženjen Mathilde d'Udekem d'Acoz, kćerkom valonskog grofa iz belgijske plemićke obitelji te po majčinoj strani potomak poljskih plemićkih obitečji. U braku su dobili četvoro djece: princezu Elisabeth, princa Gabriela, princa Emmanuela, princezu Eleonore, a najstarija princeza Elisabeth je prva u liniji nasljedivanja, sada kad je uveden amandman o apsolutnoj primogenituri, što znači mogućnost naslijeđivanja i po ženskoj liniji, pa će ona vjerojatno postati prva belgijska kraljica.
