Briselski Trone
Kada sam kročila u briselsku četvrt Trône, činilo se da prilazim kraljevskom tronu. Pred velebnim zidinama Kraljevske palače, nas je na Trônu zaista čekao kralj Leopoldu II, spomenik na konju koji čvrsto stoji sa sve četiri noge na zemlji.
Tu smo saznali i jednu fascinantnu tajnu kipara: ako konj čvrsto stoji s obje prednje noge na tlu, to otkriva da je njegov jahač preminuo prirodnom smrću, a ne u borbi. Kada su prednje noge podignute, njegov jahač je poginuo u borbi. Kada je samo jedna podignuta u zrak, to znači da je konjanik preminuo od posljedica ranjavanja u borbi. Zanimljivo, kako na svakom putovanju otkrijete i ponešto nesvakidašnje i neobično.
Pogledala sam prema Leopoldu, a potom prema palači. Na njezinom se krovu vijorila belgijska zastava. Znala sam za još jedno staro pravilo – kada je zastava podignuta, to znači da je kralj u palači. Zato smo se jedno vrijeme uzbuđeno vrzmali oko glavnih vrata, pogleda uprtih u prozore, potajno se nadajući da ćemo na tren ugledati Njegovo Veličanstvo.
Ovaj Trône i tron, potakao je moju radozalost da raspletem belgijsko kraljevsko obiteljsko stablo, granu po granu.
Povijesno srce Bruxellesa nekada se nalazilo unutar starih zidina u obliku peterokuta, prostora koji danas okružuje takozvani "mali prsten". Sama Belgija je, u povijesnim razmjerima, mlada država. Svoju je neovisnost izborila relativno nedavno, 1830. godine, što znači da ova monarhija broji tek nešto manje od dva stoljeća postojanja.
No, kako je sve počelo?
I. Poglavlje: Temelji kraljevstva i tamne sjene dinastije (1830. – 1909.)
Prvim kraljem Belgije proglašen je Leopold I. (vladao od 1831. do 1865.), rođen kao princ od Saxe-Coburga-Saalfelda. Njegova je sudbina bila satkana od političkih saveza i osobnih gubitaka. Nakon što je ostao udovac bez djece uslijed smrti supruge Charlotte Auguste od Walesa, nesuđene britanske kraljice, novi je dom i obitelj pronašao uz Lujzu Orleansku. Preko njezine majke, u obiteljsko se stablo utkala i moćna loza carice Marije Terezije.
Njihov sin, Leopold II., preuzeo je krunu 1865. godine i vladao je čak 44 godine, što je ostala najduža vladavina u belgijskoj povijesti. Povijest ga pamti kao kontradiktornu ličnost s dva posve različita lica. S jedne strane, bio je "kralj graditelj" koji je oblikovao današnji raskošni izgled Bruxellesa. S druge strane, njegovo je ime zauvijek mračno povezano s nezamislivim zločinima u Africi. Kao jedini vlasnik Slobodne Države Kongo (od 1885. do 1908.), vladao je njome kao privatnim posjedom, nemilosrdno crpeći gumu i slonovaču pod cijenu milijuna domorodačkih života.
Njegov privatni život bio je jednako sumoran. Brak s Marie Henriette od Austrije (također praunukom Marije Terezije, ali po muškoj liniji) bio je nesretan spoj ekstrovertirane žene i introvertiranog kralja. Kada je njihov jedini desetogodišnji sin Leopold umro od upale pluća nakon pada u jezero, kralj je za tragediju krivio suprugu. Na sprovodu sina potpuno se slomio i nekontrolirano jecao. Par je nakon toga dobio kćer Clementine, no supružnici su se potpuno otuđili.
Kraljeva nepopularnost u domovini kulminirala je kada je u svojoj 65. godini uzeo 16-godišnju francusku prostitutku Caroline Lacroix za ljubavnicu. S njom se pojavio čak i na sprovodu britanske kraljice Viktorije 1901. godine, dok mu je supruga još bila živa. Pet dana prije smrti, Leopold se vjerski vjenčao s Caroline. Taj čin, kao i činjenica da je Crkva Carolini dopustila pristup njegovoj bolesničkoj postelji dok je zakonitim kćerima ulaz bio zabranjen, izazvao je nezapamćen skandal. Iz te su se veze rodili sinovi, a mlađi je rođen s deformiranom šakom. Tadašnje su karikature to okrutno prikazivale kao "osvetu s visine" – božju kaznu za stravične zločine u Kongu gdje se neposlušnim domorocima kažnjavalo odsijecanjem ruku.
II. Poglavlje: Ratovi, tragedije i kušnje dvadesetog stoljeća (1909. – 1993.)
Budući da je Leopold II. ostao bez muškog nasljednika, a njegov mlađi brat Philippe preminuo prije njega, krunu je 1909. preuzeo Philippeov sin, Albert I. On je postao sušta suprotnost svom prethodniku. Poznat kao "kralj vojnik" ili "viteški kralj", stekao je golemu popularnost zbog svoje hrabre uloge u Prvom svjetskom ratu, kasnijoj obnovi zemlje i uvođenju reformi za zaštitu domorodačkog stanovništva u Kongu. U skladnom braku s bavarskom vojvotkinjom Elisabeth stvorio je topao dom u dvorcu Laeken, okupljajući umjetnike i znanstvenike. Nažalost, ovaj strastveni planinar poginuo je u nesreći na stijenama u dobi od 58 godina.
Njegov sin, Leopold III., sjeo je na tron 1934. godine, u početku sretno oženjen obožavanom švedskom princezom Astrid s kojom je imao troje djece: Josephine-Charlotte, Baudouina i Alberta. No, tamni oblaci brzo su se nadvili nad njih. Već sljedeće godine, Astrid pogiba u stravičnoj automobilskoj nesreći u Švicarskoj, u kojoj je upravo kralj bio za volanom.
Nakon te tragedije, sudbina kralja krenula je silaznom putanjom. Izgubio je simpatije naroda kada je inzistirao na vezi s pučankom Lilian Baels, kćerkom trgovca ribom koji je kasnije postao ministar gospodarstva. Dolaskom Drugog svjetskog rata, Leopold III. se suočio s optužbama za kolaboraciju s nacistima. Za razliku od vlade koja je pobjegla u London, on je ostao u okupiranoj Belgiji i u tajnosti se vjenčao s Lilian, koja mu je rodila još troje djece (bez prava na nasljedstvo). Nakon rata i razdoblja u kojem je njegov brat Charles upravljao zemljom kao regent, povratak Leopolda III. na vlast 1950. dočekan je masovnim i nasilnim štrajkovima. Svjestan duboke podijeljenosti nacije, abdicirao je već 1951. godine u korist svog sina.
Na tron stupa mladi Baudouin, koji je vladao mudro i stabilno pune 42 godine, sve do svoje iznenadne smrti od srčanog udara 1993. godine. On i njegova supruga, španjolska plemkinja kraljica Fabiola, unatoč velikoj ljubavi nisu imali djece, pa je krunu naslijedio njegov mlađi brat.
III. Poglavlje: Moderna era i pogled u budućnost (1993. – danas)
Kralj Albert II. vladao je do 2013. godine, kada je iz zdravstvenih razloga odlučio abdicirati – postavši tako drugi belgijski monarh u povijesti koji je dobrovoljno sišao s trona. Njegov odlazak s vlasti povezivao se i s velikim skandalom: belgijska kiparica Delphine Boël zatražila je sudskim putem dokazivanje očinstva, što je DNK analizom i potvrđeno, čime je priznata kao kraljeva izvanbračna kći.
Iz svog zakonitog braka s talijanskom plemkinjom Donnom Paolom, Albert II. je dobio troje djece: Philippea, Astrid i Laurenta.
Najstariji sin, današnji belgijski kralj Philippe stupio je na prijestolje 2013. godine. Oženjen je kraljicom Mathilde, damom iz ugledne valonske i poljske plemićke obitelji. U skladnom braku dobili su četvero djece: Elisabeth, Gabriela, Emmanuela i Eleonore.
Dok završavam svoj pogled na obiteljsko stablo pod briselskim nebom, uočavam najljepšu promjenu na samom vrhu tog povijesnog stabla. Zahvaljujući uvođenju amandmana o apsolutnoj primogenituri, muški nasljednici više nemaju prednost. To znači da će najstarija Philippeova kći, princeza Elisabeth, jednoga dana s ponosom prekinuti dvostoljetni niz kraljeva i postati prva službena vladajuća kraljica u povijesti Belgije. Skrivena iza one zastave na krovu, budućnost ove zemlje polako, ali sigurno, prelazi u ženske ruke.
