Europska Četvrt - Grad u Gradu
Bruxelles, kao domaćin svih važnih europskih institucija, neslužbeno se smatra glavnim gradom Europe.
I kao da unutar grada postoji jedan sasvim drugi i drugačiji grad, tako se sa svojom arhitekturom, ali i načinom života unutar tog kvarta, ističe Europska četvrt (European Quarter, Quartiee Europeen, Europese Wijk), u kojem su smještene europske institucije.
Građevine su zanimljivog modernog dizajna, poput Zgrade Berlaymont (sjedište Europske komisije), koja u obliku križa asimetričnih krakova stoji na nosačima, pa se doima da lebdi na uzvisini u blizini Parka Cinquantenaire/Jubelpark i pored postaje Schuman. Ova podzemna željeznička i metro postaja je najvažnije čvorište Europske četvrti, a nosi ime po Robertu Schumanu, jednom od utemeljitelja Europske unije.
Odmah pored Berlaymonta, niz ulicu Rue de Loi je Zgrada Charlemane (Glavna uprava za ekonomske i financijske poslove), visoka trokrilna staklena građevina, koja nosi ime po caru Svetog Rimskog carstva, Karlu Velikom. A ova ulica direktno, kao ravna crta, povezuje Park Cinquantenaire i Park Bruxelles pored Kraljevske palače, sagrađena za vrijeme kralja Leopolda II, a između kojih su, u stvari, granice ove Europske četvrti.
Nasuprot, u istoj ulici, su Zgrada Europe te Zgrada Justus Lipsius, koja se pruža nizbrdicom do Parka Leopold. Obje zgrade koriste Vijeće EU i Europsko vijeće, i povezane su podzemnim hodnicima. Do njih je i Zgrada Lex, koju koriste iste institucije, kojoj je tijekom izgradnje "smanjena" visina, kako bi se u vizuri grada isticala Berlaymont zgrada sa slavolukom parka Cinquantenaire u pozadini. Ovaj park, kao i slavoluk i memorijalna arkada koja ga krasi, izgrađeni su da veličaju stečenu neovisnost Belgije, a danas se esplanada parka koristi za vojne parade, koncerte, festivale, kino na otvorenom, pješačke utrke i razna društvena događanja.
A iza stabala Parka Leopold izranja karakterističan elipsasti izgled Zgrade Paul-Henri-Spaak, sa cilindričnim staklenim krovom, koja je mostom povezana sa Zgradom Altiero Spinelli, i prepoznatljiva je kao radno mjesto Europskog Parlamenta. Naime, službeno sjedište Parlamenta je u Strasbourgu, pa iako se većina rada odvija u ovom briselskom kompleksu, na snazi je zakonska obaveza da je Palača Louise Weiss u Strasbourgu sjedište te se tu mora odtžati minimalno 12 plenarnih sjednica godišnje.
Kompleksu ovih briselskih zgrada priključene su i povezane zatvorenom polukružnom konstrukcijom zgrade Willy Brandt i Jozef Antall. Tu je još i novoobnovljena zgrada željezničke postaje Bruxelles - Luxembourg , koja je pretvorena u informacijski centar i okrenuta je prema trgu Place de Louxembourg, kojeg građani skraćeno zovu Plux, a koji je omiljeno mjesto zaposlenika euroinstitucija za okupljanje u restoranima i kafićima.
Esplanada, veliki popločani plato povezuje cijeli kompleks te se nastavlja prema muzejima i stambenim blokovima.
Ovaj kvart međutim, sve više se doživljava kao "birokracijski geto" i starosjedioci Brisela ga izbjegavaju i ne doživljavaju ga dijelom svoga grada. Kritizira se preizgrađenost, odnosno upravo suprotnost onome imidžu održive transformacije koji institucije odlučuju provesti u svojim članicama. Izrazit je nedostatak zelenila na ulicama i nepostojanje stambene zajednice. Također, jezik kojim se komunicira u ovom kvartu najčešće je globalni engleski, učestaliji nego francuski, a djeca roditelja koji ovdje rade u euroinstitucijama, uglavnom pohađaju posebne škole u kojima se predaje na engleskom jeziku, pa se ne integriraju u briselsku zajednicu, što opravdava naziv kvarta: "geto bijelih ovratnika" kako ga u Brusellesu zovu.
