Put&Vrijeme

U ovogodišnjem programu, osim novih staza koje još nismo bili prošli, našla se ponovno Staza kruha (Viel Dal Pan), kojom smo prošli lani i koja nas se veoma dojmila, najprije zbog nevjerojatnih pogleda na Marmoladu koja je sa 3343 m n/v najviša planina u Dolomitima i rijetko mjesto na kojima se još uvijek može vidjeti ledenjak, a onda i zbog događaja s kojim smo uskoro nakon polaska stazom suočeni.  Naime, zbog vrlo nezgodnog, vertikalnog nagiba planine kojom staza prolazi,  svjedočili smo nesreći u kojoj je spašavan biciklist koji je nezgodom upao u provaliju. Vjerovali smo da je spašen, doduše tada još uvijek u komi, takve su bile prve povratne informacije, pa smo se nadali oporavku. Ovo je ipak ostavilo gorak trag u mojoj glavi, pa sam dvojila trebamo li se ove godine uputiti stazom ili ćemo samo iskoristiti zadnju postaju Passo Pordoi i nastaviti žičarom na Sass Pordoi , jer prošle godine se nije Staza kruha nastavljala na ovu izazovnu dionicu, koja je poseban mamac i ne...

O Secedi sam već dugo maštala i priželjkivala tamo otići, a mamac su bile mnogobrojne turističke objave sa prepoznatljivim grebenom gdje strmi tornjivi Fermede strše u nebo, iza kojih je, prema sjeveru, okomita surova, kamena provalija, dok se južnom padinom prostiru nepregledni zeleni pašnjaci, a po obroncima su skladno razmještene drvene štale i planinarski domovi i skloništa - Rifugio ili Hutte ili Utia (trojezični izrazi koji se koriste: talijanski, njemački i ladinski). Već smo u jednom od naših ranijih posjeta Dolomitima ostali oduševljeni ovim nazubljenim vrhovima Nacionalnog Parka Peuz Odle , kada smo im prišli sa sjeverne strane iz doline Val di Funes . Sada nam je početna točka bila u Val Gardeni , gdje smo se iz malog gradića Ortisei popeli na Secedu na 2519 m n/v žičarama, najprije gondolom iznad pitomih livada i šuma do Furnesa , pa presjedanjem u skylift uz visoku liticu do Secede.  Staza koju smo odlučili propješačiti protezala se od grebena Secede, prema slikovit...