Grand Place/Grote Markt Brussell
Trg je ovo, koji me je potpuno fascinirao i kojem ovo njegovo ime savršeno odgovara, jer se čini da čak i sam zvuk dok ga izgovarate, bilo na francuskom, bilo na nizozemskom izgovoru, može vizualizirati grandioznost građevina koje ga okružuju. Pa iako u oči upadaju visoki tornjevi, koji podsjećaju na zvonike, ipak, ovo je rijedak primjer glavnog gradskog trga bez crkve, što naglašava njegovu trgovačku i administrativnu prirodu.
Njegova izgradnja započinje već u 11. stoljeću, nastavlja se do 17. stoljeća, a u 19. stoljeću je prepoznata njegova baština te je renoviran i konačno 1998. godine postaje zaštićen kao UNESCO-va baština.
Na najudaljenijoj točci na kojoj je rijeka Senne bila plovna, u 11. stoljeću postavljena je utvrda, u čijoj je blizini, na isušenoj močvari, postavljena tržnica na otvorenom. Prve natkrivene tržnice: tržnica mesa, tržnica kruha i tržnica tkanina, sagrađene u 13. stoljeću, pripadale su Vojvodi od Brabanta i omogućavale su izlaganje robe i po lošem vremenu. Nastavljena su poboljšanja, koja uključuju i prenošenje prava kontrole nad trgovinom sa plemstva na trgovce i porasta njihove važnosti, što im je ujedno bio i poticaj na gradnju građevina dostojnih njihova novog statusa.
Gradska vijećnica se gradi u 15. stoljeću, čime trg osim glavne tržnice, postaje i centar gradske vlasti. Toranj na svojih 96 metara, ima na vrhu kip Sv Mihaela visok 2,7 metra. U natjecateljskom duhu, nasuprot vijećnice, Vojvoda od Brabanta gradi u 16. stoljeću, raskošnu građevinu za smještaj svojih administrativnih službi, poznatu kao Vojvodina kuća, a kada Vojvoda od Brabanta Karlo V, bude okrunjen kao Kralj Španjolske, počinje se nazivati Kraljeva kuća (Maison du Roi, na francuskom), iako tamo nije živio ni jedan kralj. Na nizozemskom je i dalje zovu Broodhuis - Kuća kruha, po tržnici čije je mjesto zauzela. Danas je tu Gradski muzej, posvećen povijesti i folkloru grada kroz slike, skulpture, tapiserije, gravure, fotografije i modele.
Za vrijeme francuskog rata, kao i francuske revolucije, trg je bio bombardiran i pljačkan, ali je temeljito restauriran u 19. stoljeću, a vraćanjem sjaja, privukao je mnoge poznate osobe među kojima i Victora Hugoa, Charlesa Baudelaira, pa i Komunistički manifest Karla Marxa sastavljen je upravo ovdje.
Obnavljanje trga u spektakularno kratkom roku i u ornamentalno bogatom, umjesto suvremenom stilu, svjedoči o namjerama briselske buržoazuje da pokaže svoju slavu i moć, i uspjeh grada, tada na vrhuncu svog prosperiteta. Zgrade živopisno oslikavaju razinu društvenog i kulturnog života vremena iz kojeg datiraju. Pročelja starih cehovskih kuća zadržala su atribute renesansnog i barokonog stila, a trg je zadržao svoju cjelovitost i stari sjaj.
